OTAC PRVE NEOFLAŠISTIČKE STRANKE: Mnogo se zna o osnivaču Dragi Fiki Dikliću, ali ne i o osnivanju
Nego, hajmo da vidimo što taj sveznajući digitalni guru ne zna? Guglao sam i guglao i nisam našao ništa o prvoj oporbenoj stranci u Hrvata i u ondašnjoj Jugoslaviji. Planeterno najveća tražilica nema ni slova o potpuno transparentno osnovanoj Neoflašističkoj stranci, na čijem je čelu zasluženo zasjeo, nitko drugi nego veliki Drago Fiko Diklić.
Piše: Pavle Pavlović
Imao sam čast da uđem u Centralni bar partije i da u velikim bitkama sa čašama opravdam ukazano povjerenje među veteranima maligana kao što su bili g. Diklić, Fran P(r)otočnjak, Jakša Fiamengo, Zvonko Festinni, Mario Bošnjak i cijeli niz zvučnih imena sa nekadašnjeg zajedničkog prostora današnje regije. Iz sarajevskog ogranka uz mene su još bili novinari Senad Prašo i Branko Vlačić, a na provjerama je bio danas čuveni svjetski foto-reporter Rikard Larma.
Iz Pule, točnije u Istarskoj ćeliji u Zagrebu, maliganski pioniri maleni, s velikim šansama da svečano budu primjljeni u seniorsku skupinu Neoflašističke stranke, kandidati su bili Zoran Simić i Damir Strugar.
Prva oporbena stranka u ondašnjoj Jugoslaviji osnovana je u tihim noćima Splitskog festivala 1989. godine. Na utemeljiteljskoj skupštini najmanje je problema bilo oko tekućih pitanja. Tu nije bilo primjedbi, možda samo u nijansama. Bijelo ili crno, s mineralnom ili bez.
Jednoglasno je usvojen i simbol partije – srk i čepić, te pozdrav s uzdignutom rukom i ispružena dva prsta uz uzvik “Ajn liter” ( litra i voda). Imali smo i lozinku, koja je započinjala pitanjem – što je život? Odgovaralo bi se sa – jednokratna pojava! Nastavljalo – a je li to razlog da ne popijemo? Završetak bi bio horsko, odlučno – nije!
Tih splitskih dana naš vođa, legendarni glazbenik, pjevač i skladatelj Drago Fiko Diklić, nije djelovao u maniri iz povijesti nam čuvenih vođa radničkog i komunističkog pokreta. Potpuno glasno i strasno, za raznim barovima i šankovima, zagovarao je osnivanje Prve Neoflašističke stranke, kojom je započeo plularizam političkog djelovanja u ondašnjoj zajedničkoj jednopartijskoj državi.
Veliki borac protiv maligana bio je spreman i na žrtvu i na mogući boravak s one strane brave, bez pristupa šanku i barovima, duboko uvjeren u ispravnost svoje vizionarske ideje. Srećom, ondašnji SUP-ovi i razni milicijski žbirovi zaključili su da jedine posljedice naše borbe mogu biti jači ili slabiji mamurluk. Od tada Neoflašistička stranka je u stalnom jačanju i danas, u domovini i dijaspori ima na milijune sljedbenika.
… Eto, sada sam siguran da će gore iznijeto u svojim arhivama imati i nas dragi Google. Ne bi valjalo da najpoznatija tražilica planeta ne raspolaže s ovako važnim podacima.