DRUŠTVO: Pavle Pavlović – Trenutak za zbogom novinari, doviđenja televizije

Hvala kolegama iz agencije AFP koji su ovom fotkom ilustrativno potvrdili ono što godinama tvrdim. Naravno, ne treba biti puno pametan pa reći da je ovaj povijesno brzi razvoj digitalnih uređaja donio i donosi nestanak zanimanja bez koji smo mislili da ne možemo živjeti.

Piše: Pavle Pavlović

Recimo, započelo je ukidanjem onih javnih telefonskih govornica, jer sada možemo telefonirati kako hoćemo i sa bilo kojeg mjesta. Ali, kada se tim bezičnim telefonima dodalo i ono smart onda je nezavisnost, samostalnost povezivanja postala čarobna. Danas svako ko ima taj pametni telefon može biti i novinar i televizija. Lijepo se uključi na društvene mreže i snima i priča što želi.

U tim live javljanjima nema više cenzure, straha od izgovorenog, video rezova. Nema mrkih urednika nad glavom i objektivom, nema političkih i partijskih moćnika što mogu prekinuti svaku emisiju.
Dakle, neće više biti ni novinara, ni televizija. Žurnalisti neće više mladi umirati zbog stalnog stresa što prati tu profesiju, niti će u režijama realizatori čupati kosu zbog loših kamermana.

Polagano ide kraju moć državnih medija, najčešćih sredstava za ispiranje mozga puku i najsigurnijem polju za izborne muljaže. Umjesto novinara sada slavu populisa nose razno razni mahari i maherice što se zvučno zovu influenserima. Oni sve više uzimaju i dijelove reklamnih budžeta najvećih firmi. Zbog toga sve je siromašniji i ovaj Face book, koji će i nama zrelijima uskoro postati staromodan, lijen prema brzini novih solo medijskih izvještača sa lica mjesta.

Evo, recimo, tko je danas mogao bolje dvojici prijatelja kamerom smart telefona prikazati kako se Vatikan i svijet opraštaju od Pape Benedikta XVI. Lijepo je snalažljivi novinar-amater, lagano hodajući u koloni onih što su odavali posljednju počast katoličkom bivšem poglavaru, uključio izravnu vezu sa prijateljima i snimao i govorio šta vidi i kako se osjeća.

Stvarno je nestvarno tako lako najsavremenijim uređajima pobjeđivati prostor i vrijeme. Ipak, posebno je pitanje i o tome treba sve više razmišljati koliko je sve ovo bilo dostojanstveno, koliko se cijenio pokojnik na odru. Jer, u ovom jedinstvenom videu “novinaru” je, čini se, bilo najvažnije da misli o kadru i priči, a najmanje o tome ko se nalazi u sredini potresne slike.

Bojim se da će toga biti sve više u budućnosti. Nestaće respekta, ljudskosti, emocija zbog trke za ekskluzivom novih medijskih djelatnika.