DRUŠTVO: Sanela Dropulić – Futurološki pogled u 2024. ne obećava ništa dobro, evo i zašto

Izostanak empatije, samodostatnost života te ubrzana erozija onoga što nas najviše karakterizira upravo ljudima – a to je naše društveno biće – obilježit će 2024. godinu te uvelike unijeti promjene u živote građana Hrvatske.

Piše: Sanela Dropulić

Tradicionalno podneblje Hrvatske prožeto je većom potrebom za uzajamnošću, povezivanjem, druženjem, pripadnošću, koje će se u tolikoj mjeri u 2024 godini rastočiti, da ćemo se moći slobodno nazivati državom individualaca kakva su već izgrađena na primjer u državama Skandinavije. (gdje ljudi osjećaju nelagodu ako inicirate nasumični razgovor s njima na ulici ili u autobusu).

Više od činjenice da u svojim životnim navikama postajemo društvo individualaca i samaca (što je i zadnji popis stanovništva statistički potvrdio također), procesa koji već desetljećima traje u državama razvijenog kapitalizma, strahujem od sve izraženijeg izostanka empatije. Pretvaramo se u pojedince koji sebično misle samo na sebe i svoje potrebe, ne birajući sredstva za opstanak, dolazak do cilja, pa i na kraju uživanja u plodovima istoga. Preplavljeni smo lošim vijestima, samoisticanjima, izostanku potpore, negiranju i negativnom linču svega što se radi, što vodi u destrukciju društva i trajno uskraćene pojedince za bilo kakvo širokoumno, pozitivno i konstruktivno razmišljanje.

Što se tiče gospodarskih (ne)prilika, 2023. se pokazala kao godina u kojoj je domaća ekonomija izdržala mnoge udare, ali je  malo vjerojatno da će nadolazeće godine jednako tako i ostati.

Kako se nova godina ubrzano približava, sudionici na tržištu počinju gledati unaprijed u ono što bi 2024. mogla donijeti. Jedno od ključnih pitanja za mnoge je trebamo li se pripremiti za lošiji ekonomski scenarij. Afere u javnom i državom sektoru, sveopća inflacija, manjak radne snage, oslonac na turizam koji prvi pati u recesijskim godinama, izostanak investicijske aktivnosti, ali i loša produktivnosti rada, uz globalno usporene gospodarske aktivnosti – sve će to dati i daje negativne učinke i na ono što nas ekonomski čeka u 2024. godini. Pitanje koje se nameće u takvim uvjetima jeste i za gospodarstvenike i kreatore politike jest u kojoj se mjeri može ići ovako, a da Hrvatska ne uđe u recesiju.

Ulazimo i u sve veći generacijski jaz i netrpeljivost koji stvaraju izrazito velike razlike između baby boomersa, generacije X, generacija Y i generacije Z, a posebice svih generacija na tržištu i ove potonje.

Trenutačno stanje razvoja tehnologije, posebice umjetne inteligencije ide najviše na ruku generaciji Z, dok ostale generacije imaju problema s usvajanjem tehnoloških noviteta i promjena. S druge strane komunikacija u živo (lice u lice) koja je bila uobičajena, sada sve više odumire i sve manje koristi. Društvena interakcija postaje dio virtualne, a ne realne stvarnosti, u kojoj se pripadnici različitih generacija na tržištu rada ne snalaze. U tim nesnalaženjima raste frustracija, ogorčenje, nerazumijevanje, a generacijski jaz postaje sve izraženiji.

Istodobno pripadnici svih generacijskih kategorija žele: brže, bolje gotovo sve što ih okružuje, dostupnije. Dodaje i kako se generacijskim raslojavanjem, bez volje za međusobnim upoznavanjem, uz nepoštivanje vrijednosti koje svaka generacija donosi kao „miraz“ čovječanstvu, stvara se nepopravljiva šteta ne samo u sociološkom smislu, nego i razvoju.

Zadaća futurologa znači dati sve od sebe da svojim znanjem, voljom i zalaganjem osiguraju mogućnosti ljudima u svom okružju djelovanja vidjeti ono što nam dolazi, što će se događati, kakve (ne)prilike nam se spremaju. Uz pomoć futurologa na globalnoj i lokalnoj sceni, koristeći se informacijama, sadržajima i projektima ljudi trebaju biti u mogućnosti izabrati put koji će ih dovesti do prosperiteta u društvenom i poslovnom angažmanu. Upravo zahvaljujući futurologiji, znanstvenoj disciplini, koja je u novije vrijeme usko vezana uz ekonomiju, cilj je izbjeći neželjene posljedice na putu prema budućnosti, a dohvatiti što je moguće više uspjeha i ostvarenja željenih ciljeva.

Budućnost iščekujemo kao neku nepoznanicu, samo ako se nismo dobro pripremili na ono što dolazi. A najčešće se ne pripremimo već danas kad nam je zadatak za navedeno, jer nemamo vremena i znanja, zauzeti onim što se zbiva danas oko nas. Upravo te propuste onda osjećamo kada dođu buduća vremena. Stoga je uz ostalo zadatak futurologa da pruže informacije koje mogu danas biti od koristi za sve ono što dolazi već sutra. Posebice ako su ljudi izgubljeni u pesimizmu, beznađu i lošim raspoloženjima kakva uvelike vladaju Hrvatskom. A u kriznim i izazovnim vremenima koja se očekuju i za život pred nama (ali smo već dobro „ugazili u njih“) politička i gospodarska elita pobrine za sebe i svoje najbliže, dok „malom, običnom čovjeku“ ne ostaje previše izbora za preživljavanje…

Godina pred nama donosi nikada više izazova u gotovo svim područjima  života – 2024. godina bit će vrijeme izrazitog preslagivanja vlastitih (ne)mogućnosti, te izrazite potrebe za prilagodbom. Snižavanja očekivanja i visoko postavljenih ciljeva prve su aktivnosti koje moramo povesti u pravcu prilagodbe, a zatim preispitivanje vlastitih ljudskih vrijednosti, poimanja i načina razmišljanja.

*Sanela Dropulič je futurologinja poduzetništva i socioloških odnosa, direktorica poslovne zajednice Osjeti Hrvatsku www.osjetihrvatsku.hr

Facebook Notice for EU! You need to login to view and post FB Comments!