NJEŽNA POLICIJA: Švedska nema dovoljno policajaca – mnogi napuštaju posao

Alarmantno je stanje u Kraljevini Švedskoj po pitanju policijskih snaga. U posljednjih pet godina 2700 policajaca napustilo je svoj posao. Sindikat švedske policije objavio je nedavno zabrinjavajući podatak kako čak pet od deset trenutno zaposlenih policajaca planira dati ostavku.

Piše: Gordana Jelić

Prema najnovijem izvješću pitanje plaće je ključno pri donošenju takve odluke. Usporedbe radi, mladi policajac pripravnik u Švedskoj ima zagarantirani osobni dohodak u iznosu od 27.000 kruna, što u kunama iznosi približno 19.710 kn, dok oni iskusni,u prosjeku zarađuju 33.700 švedskih kruna ili 24.600 kuna.

Za veliko rastuće švedsko društvo ogroman je izazov osposobiti dovoljan broj novih policajaca i zaposliti približno njih 5.000, koliko ih trenutno, prema procjenama vlasti nedostaje.

Iako se obučava dvostruko više policajaca nego prije pet godina, još uvijek je to broj od 773 studenta koji su započeli svoje obrazovanje prošle godine, dok je ukupno slobodnih učenickih mjesta za to zvanje bilo 1020.

Men Max Lutemman, nacionalni povjerenik za privlačenje i zadržavanje policijskih službenika naglašava kako se neprestano radi na poboljšanju njihovih uvjeta rada. Moguće je učenje na daljinu i nova sistematizacija u najpopularnijim visokoškolskim ustanovama.

Međutim, zanimljivo je promatrati švedskog policajca u okvirima njegovih ovlasti. U zemlji u kojoj se izuzetno cijeni ljudska sloboda, neometano kretanje, tolerancija prema različitostima, zaštita obitelji i djece, svako postupanje koje bi ugrozilo bilo što od navedenog, izazvalo bi zapravo svojevrstan šok i nevjericu kod velike većine građana.

Počiniteljima bilo kakvog prekršaja policija se nerijetko obraća pismenima kojima se upozoravaju i obavještavaju o daljnjim postupanjima. Ukoliko se počinitelji ne odazovu na pismena, privođenja i ostale radnje pažljivo se planiraju kako se ne bi traumatizirali članovi obitelji.

Ovakva “nježna” postupanja odraz su sveopće kulture ponašanja u ovoj državi, ali suočeni s rastćiem brojem kaznenih djela postavlja se pitanj koliko će biti i dalje učinkovita. Evidentno je da se to sve više pitaju i Švedi koji razmišljaju o sebi kao budućem policajcu.

Mlade generacije sve se više suočavaju s vršnjačkim nasiljem. To je posebno osjetljivo područje, a kazne za počinitelje nasilja nad djecom smatraju građani, nisu dovoljno upozoravajuće. Stopa ubojstava među mladima je,  kako piše britanski Spectator, deset puta veća nego u Njemačkoj.Sve više se, u razgovoru sa Švedima može naslutiti kako “opravdavanje” takvih nedjela i retorika istaknutih političara Švedskoj ne donosi ništa dobroga.

Hoće li se ipak dogoditi neki veći zaokret po pitanju unutarnje sigurnosti, pitanje je koje sve všse muči švedske građane. Jer stvarnost se nažalost ogleda u četrdesetak kriminalnih klanova koje uglavnom čine imigranti i u čijim sukobima policija sve češće traži pomoć vojnih snaga.

Desetljećima se Švedska diči epitetom humanitarne supersile i svojim blagim kaznenim zakonom želi pokazati kako se na agresiju ne treba odgovarati jednakom silom. Međutim, upitno je koliko su se kvalitetno provodili postupci integracije migranata u švedsko društvo.

Iako u manjim mjestima još uvijek bezbrižno možete izaći iz stana i ne zaključavati ga, običaj da se podrazumijeva biti pošten, kažu stariji Švedi, potpuno iščezava.