FOTO: OTAC PRETUČENOG MLADIĆA – Policajac ga je udario 12 puta palicom po leđima
Ne stišavaju se burni komentari oko trećeg poluvremena derbija Hajduka i Dinama, koje se odigralo ispred prostorija Torcide.
Tamo je poslije utakmice došlko do sukoba policije s nekim navijačima Hajduka, pa je policija čak i pucala u zrak.
O svemu se oglasio i otac 21-godšnjaka kojega je brutalno pretukla policija.
Na Facebook stranici Hajdučke vijesti stoji njegova izjava:
”Da su oni njega stavili u lisičine, priveli na ispitivanje i tako utvrdili zašto se zatekao na tom mjestu, ja bih to prihvatio kao policijsku grešku. Ali mlaćenje palicom po leđima, bez ikakva upozorenja, vezivanje, privođenje, oduzimanje mobitela… Pa šta je to? Namlatili ste čovjeka ni kriva ni dužna! Taj policajac koji ga je tukao najmanje dvanaest puta ga je palicom udario po leđima. A je li u ijednom trenutku promislio da je moj sin nevin?
Pitam se ima li taj policajac kući djecu, brata, sestru, rodbinu… Bi li tako radio da su njegovi u pitanju? Nisam još uračunljiv, nemojte mi što zamjerit. Dogovor je da se sin ženi ili meni uvijek javi na mobitel kad iza ponoći namjerava negdje ostati. Te noći se nije javljao i mater ga je zvala na mobitel, ja sam zvao, zvoni, ne javlja se…
Negdje oko dva sata mobitel mu više nije bio dostupan. Tada smo se jako zabrinuli i ko dvije lude hodali po kući, da bi negdje oko tri sata meni zazvonio mobitel. S druge strane policajac. Pita me jesam li ja taj i taj. Ne znam kako sam tada ostao na nogama. Rekao mi je, doduše, odmah da mi je sin dobro, ali da je priveden jer je napao policiju.
Mogu li znat šta se dogodilo, pitao sam. Čuo sam ga kako mi govori da je bio u kafiću i kako je na policajce bacao boce. Mislim, moram vam reći da u tim trenucima nisam bio sasvim razborit, ostao sam paf, ne znam što bi rekao, sa sinom se nisam čuo pa moram prihvatiti što policajac govori. Bolje i to nego prometna da je bila. A šta roditelj može mislit nego da se zlo dogodilo? Donekle smo se smirili, ali nismo spavali.
Probudili smo mu sestru, pitali je ima li broj nekoga iz restorana. Žena je ujutro išla na policiju pa su joj rekli da će se on sam branit. A na koji način će se sam branit kad nema dokaze i kad su mu i mobitel oduzeli. To je tamo tvrđava neprobojna. Kakve su to metode, najprije ga prebij pa ga privedi? To jednostavno ne mogu zamisliti čak i ako se o huliganima radi i neovisno o tome je li to interventna, redovna, izvanredna policija, USKOK…
Ne želim da se ovakve stvari u državi događaju. A je li to političko pitanje ili greška pojedinca, to me ne interesira. Oni mogu sad govoriti šta hoće o njemu, ali on je još dijete. Imamo li mi prava ikakva? Kako su ti ljudi obučeni? Znači, kao psi pušteni na ovce. Jesmo li mi stoka za klanje? Ne tražim ničiju glavu, ali ne smije se ovo dešavat. U trenutku kad je bačen suzavac, jedan ga je oborio, drugi skočio na leđa i tukao.
Odveden je u maricu kao najgori zločinac. Nije se imao čime braniti. On nam govori kako je još dobro i prošao jer je, kaže nam, vidio momka od sedamnaest godina kojemu je krv išla na usta od suzavca. Koliko sam normalan, ne znam, ali istupio sam zato što ne želimo da se ikome drugome dogodi nešto slično kao našem sinu. Jer bolje sto bandita pustiti nego isprebijati i kazniti jednog nevinog!”
Ovako govori otac 21-godišnjaka (podaci poznati redakciji) koji se 21. listopada nakon utakmice Hajduka i Dinama na Poljudu zatekao nedaleko od mjesta sukoba policije s nekolicinom navijača pa je zajedno s još petoricom izudaran i priveden. Sutradan je iz pritvora pušten kući bez prijave, odnosno, kako je rečeno na press konferenciji policije, zato što je imao alibi. Alibi ovog mladića čini se više nego čvrst jer su mu ga, među ostalima, potvrdili i kolege iz restorana u kojemu radi kao kuhar, a koji je te noći napustio samo nekoliko minuta prije uličnih nereda interventne policije s navijačima zaputivši se do auta parkiranog u Zrinsko-frankopanskoj ulici, piše Slobodna Dalmacija.
Međutim, umjesto da iz smjene ode mirno doma i provede s djevojkom tjedan dana godišnjeg nakon odrađene sezone, trenutno se liječi od ozljeda. Psihički oporavak bit će mu, kako kaže ogorčeni i povrijeđeni otac, još teži i dulji. Jer njegov sin je, kako kaže, prije svega pošten radnik i gdje god je bio zaposlen, za njega se mogu čuti riječi hvale, a uz to je i dobrovoljni vatrogasac pa mu ovako nešto, nakon ljeta provedenog u kuhinji i na požarištima, svakako nije trebalo.