PROGLAŠENA SVETOM: Kanonizacija Majke Terezije u Rimu

Redovnicu Majku Terezu, poznatu po radu sa siromašnima u Indiji, papa Franjo je na misi u Vatikanu proglasio svetom. Svečanu misu na Trgu Svetog Petra pratilo je oko 120 tisuća vjernika, među njima nekoliko stotina misionarki ljubavi ali i 13 državnika.

“Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek tako lako voljeti one koji žive s nama ili blizu nas” tako je govorila i baš zato posebnu ljubav i pažnju davala napuštenima -Velika dobročiniteljica koja je svuda ostavljala trag.

“Vjerujem da se oni koji koji se nalaze po našim kućama za umiruće ne raduju smrti zbog oslobađanja od boli već mira koji osjećaju. Tisuće osoba godišnje umire u našim kućama, ali nikad nisam nikad vidjela nikoga da umire u tjeskobi. Idu jednostavno u Božji dom” tako je govorila Majka Terezija.

Majka Terezija ili Agnes Gonxha Bojaxhiu, rođena je 1910. u Skoplju, a umrla ‘97 u Kalkuti.

Katolička je redovnica albanskoga podrijetla te indijskog državljanstva. Osnovala je katoličku redovničku zajednicu Misionarke ljubavi u Kalkuti, a više od 45 godina služila je siromašnima, bolesnima, siročadi i umirućima.

Misionarke ljubavi koje nazivaju ‘trčećom kongregacijom‘ od početne male zajednice s vremenom su prerasle u zajednicu koja broji 5000 redovnica u oko 600 misija, škola i skloništa u 120 država svijeta.

Majka Terezija je dobitnica Nobelove nagrade za mir 1979. Po rođenju Makedonka, po narodnosti Albanka ponosila se hrvatskim državljanstvom. 1928. kada je krenula na svoje misionarsko putovanje prva postaja joj je bio Zagreb. Tu se na Glavnom kolodvoru oprostila od svoje sestre i majke koje nikad više nije vidjela. U misiju je otišla sa 18. godina, a pogled u taj svijet otvorio joj je pater Franjo Jambreković.

Prva postaja bila joj je Irska gdje je morala naučiti engleski jezik, a već nakon dva mjeseca došla je u Indiju gdje je služila kao Loretinska sestra. Redovnički habit zamijenila je jednostavnim pamučnim sarijem kada je njezin Red misionarki ljubavi i službeno priznat od crkve 1950.

Danas broji više od od 5.000 misionarki ljubavi, a među njima i 40-ak Hrvatica. A iako je umrla prije gotovo dva desetljeća, ostavština Majke Terezije nastavlja inspirirati i poticati ljude različitih uvjerenja i svjetonazora sve do danas. Uoči proglašenja Majke Tereze svetom u Zagreb je stigla putujuća izložba o njenom životu.

Riječ je o inspirativnoj slikovnoj biografiji koja prati njezin život, a donosi fotografije i dokumente iz arhiva Misionarki ljubavi. Izložba je do 18. rujna otvorena u crkvi sv. Blaža u Zagrebu, a zanimljivo da je otvorena paralelno u Rimu i Zagrebu.

Na 78 fotografskih ploča inspirativna slikovna biografija Majke Terezije prati njezin život od djetinjstva i odrastanja u Makedoniji, osnivanja nove redovničke zajednice, pa do proglašenja svetom. Prikazane su fotografije i dokumenti iz arhiva Misionarki ljubavi koji otkrivaju njezinu duhovnost, kao i snažnu povezanost Zagreba i Majke Terezije.

Organizator Ivan Tašev:

“U svijetu je tijekom života svete Majke Tereze ukupno bilo otvoreno 594 kuće. Smatra se da je prvenstveno pomagala gladnima i žednima, ali to i nije potpuno točno. Ona je htjela pomoći onima na margini društva, neželjenim i odbačenim. Tako je među prvima otvorila kuću u Americi za oboljele od AIDS-a. Otvarale su se kuće za ostavljenu djecu za trudnice”.

Izložba, ranije postavljena u mnogim zemljama svijeta, u hrvatsku metropolu dolazi zahvaljujući i suradnji s fotografom Zvonimirom Atletićem iz Hrvatskog fotografskog centra.

“Pamtit ću je po tome što je bila predana siromašnima, Bogu. Spajala je jedno s drugim, pružala utjehu mnogima, imala je osjećaj za malog čovjeka, ostavljenog, napuštenog, jer je smatrala da su oni ugroženiji nego gladni, da više duh treba hrane nego tijelo. Bila je mala, sitna, požrtvovana, vrlo energična i uvijek je imala vremena za najugroženije i najsiromašnije” prisjeća se Atletić.

Majka Tereza ostavila je veliki trag iza sebe, dobre ljude koji su nastavili njezin put. Svake godine u Indiju dolaze volonteri iz cijelog svijeta.

“Sve vas impresionira. Ima kuća umirućih gdje donose ljude s ulica, skupljaju polumrtve ljude da ne umru sami na cesti. Potom ima kuća za mentalno bolesne, potom za napuštenu djecu i djecu s teškoćama u razvoju. Ja bilježim i dalje rad sestara, i u svakoj vidim Majku Terezu”.