VUKUŠIĆ O VELJAČI: Premijer i dalje pleše kako ona svira, a brod tone sve dublje
“Meni njih dvoje nalikuju na alternativni kraj filma “Titanic” gdje kao Leonardo DiCaprio i Kate Winslet zaljubljeno plešu na palubi dok orkestar i dalje svira, a brod tone sve dublje i dublje….”, napisao je u svom komentaru na društvenoj mreži naš poznati psihijatar Herman Vukušić, komentirajući pojavnost Jelene Veljače na vratima premijera Andreja Plenkovića kada se god dogodi tragedija koja je uznemirila javnost.
Vukušić na Facebooku kaže:
Prije dvije godine, u vrijeme “starog normalnog”, gotovo je cijela hrvatska stručna javnost bila konsternirana činjenicom da je premijer Plenković dva sata svojeg dužnosničkog vremena dao Jeleni Veljači, predvodnici inicijative #spasime.
Konsternacija je bila uzrokovana dvjema bitnim činjenicama: kao prvo, u cijelom Plenkovićevom mandatu on niti polovicu vremena koje je utrošio na Veljaču nije posvetio predstavnicima udruga djelatnika i korisnika sustava socijalne skrbi.
Kao drugo, svi koji se iole bave psihosocijalnim temama u Hrvatskoj znaju da su Veljačine kompetencije za konkretna rješenja problema u preopterećenom sustavu socijale ravna temperaturi sibirske tundre u mjesecu februaru.
Međutim, nakon prijema kod premijera uslijedila su svjetla kamera i glamura, ushićena nacija je uživo pratila blještavilo donatorskih večera, pala su i velika obećanja, a osnovane su i brojne radne skupine za čiji se učinkoviti rad zavjetovala i sama Veljača.
O istoj su se potom počeli gomilati hagiografski tekstovi koji su je predstavljali heroinom nacije, a s naslovnica portala moglo se čitati kako “glumica i scenaristica Jelena Veljača u borbi protiv nasilja u obitelji diktira tempo Plenkoviću i vladi”.
Da je naša svestrana scenaristica dobro diktirala taj tempo svjedoči i činjenica kako je Plenkovića natjerala da dođe na prosvjed protiv iste vlade kojoj je on sam na čelu…..
Nažalost, gotovo usred tog “medenog mjeseca” premijera i naše heroine dogodila se hladnokrvna egzekucija dvoje djelatnika centra za socijalni rad u Đakovu.
I dok su se žrtve još oplakivale, a preživjeli nosili s traumom, naša je aktivistica-scenaristica-spisateljica-influenserica-i-šta-sve-ne nekako nestala sa scene borbe za ljudska prava i otišla u drugi plan.
Međutim, premda više ne toliko aktivistički angažirana, Veljača je zahvaljujući vjernim simpatizerima iz redova sedme sile širu javnost ipak redovno izvješćivala o svojoj bračnoj situaciji, mirnom razvodu sa suprugom (eto, i to je moguće!), dilemi o ljubavi između Zagreba i Beograda, strahu od potresa i spavanju s kacigom na glavi, novoj ljubavnoj vezi, nježnim trenucima provedenim s djetetom – ukratko, svim bitnim sličicama iz života jedne ikone stila i humanosti.
Mučka ubojstva u Đakovu za većinu građana Hrvatske već su pala u zaborav, dogodila se tragedija u Novoj Gradišci i naša je Veljača s tračnica lifestyle rubrika opet preko noći dospjela na scenu borbe protiv obiteljskog nasilja.
I pri tome je, po svojem starom običaju, a priori odmah zazvala kolektivnu krivnju i zatvorske kazne za sve djelatnike tamošnjeg CZSS-a i prije negoli je bio napisan prvi redak službenog izvješća i nadzora, a u svojim se tekstovima obrušila na cijeli sustav socijale uspoređujući ga, ni manje ni više, nego s- mafijaškim klanom.
O njezinoj FB korespodenciji i epitetima kojima je častila djelatnike centara za socijalni rad, a koja je neki dan postala dostupna javnosti, nemoguće je racionalno diskutirati ukoliko imate elemente osnovnog kućnog odgoja.
Pri svemu tome Veljača je zaboravila kako je upravo ona, s ceste, prije dvije godine zajedno sa svojom vjernom sljedbom pokrenula “reformu” sustava socijalne skrbi pri čemu je dobila priliku i mogućnosti o kakvima su sami djelatnici sustava mogli samo sanjati.
Sada se ponaša kao da se ništa od toga nije niti dogodilo, kao da sva onda dana obećanja ne znače ništa te da ona niti nitko iz njezinoga kruga u protekle dvije godine baš u ničemu nisu sudjelovali.
Iz nirvane svojeg javno/privatnog života ponovo je postala borac za ljudska prava, a da pri tome daje izjave i prijedloge koji sa strukom (a nekad i zdravom logikom) nemaju baš puno veze
A naš premijer?
Opet je, iz samo njemu poznatih razloga, počeo plesati po njezinom diktatu i tako pokazao da ne mari baš puno za stavove svih relevantnih strukovnih organizacija iz sustava Ministarstva socijalne skrbi vlade kojoj je sam na čelu.
Da zaključim, meni njih dvoje nalikuju na alternativni kraj filma “Titanic” gdje kao Leonardo DiCaprio i Kate Winslet zaljubljeno plešu na palubi dok orkestar i dalje svira, a brod tone sve dublje i dublje…..