STRANKA CENTAR TVRDI: Kazalištima će potpuno upravljati izvršna vlast, odnosno jedna osoba  

„Cijela vertikala upravljačke i nadzorne strukture nacionalnog kazališta stavlja se izravno u ruke izvršne vlasti, odnosno jedne osobe“, upozorila je Marijana Puljak, istaknuvši da je Klub zastupnica Centra i GLAS-a na sporni zakon uložio čak 16 amandmana, dok je Igor Vlajnić ukazao i na odredbu zakona koja će omogućiti gotovo robovlasnički odnos prema zaposlenicima

„Iako HDZ tvrdi da će novi Zakon o kazalištima spriječiti samovolju gradonačelnika i njihov pritisak na intendante kazališta, tim istim zakonoom gradonačelnicima se daju ovlasti faraona, na način da sami postavljaju Kazališno vijeće i intendanta i jedini čitaju godišnji izvještaj o radu kazališta. Potpuno miču Gradsko vijeće, odnosno javnost, iz uvida u rad kazališta“, upozorila je saborska zastupnica Centra Marijana Puljak, komentirajući novi prijedlog Zakona o kazalištima, o kojem se danas glasa u Saboru.

Obrazloženje da se ovakvim prijedlogom, kako je dodala, „želi izbjeći politikanstvo“ u predstavničkim tijelima osnivača je paradoksalno, budući da se upravo ovako omogućava izravan utjecaj politike na imenovanje i razrješenje intendanata. „Cijela vertikala upravljačke i nadzorne strukture nacionalnog kazališta stavlja se izravno u ruke izvršne vlasti, odnosno jedne osobe“, pojasnila je Puljak, dodajući da je Klub zastupnica Centra i GLAS-a na zakon uložio čak 16 amandmana.

„Koji su to mehanizmi kontrole kad ravnatelja i kazališno vijeće imenuje jedna osoba, a izvještaje više ne podnose predstavničkom tijelu, odnosno građanima? Što je s ‘procjenom sposobnosti umjetničkog doprinosa’ i komisijom koju opet imenuje ravnatelj? Zašto tu ‘stručnu’ komisiju, njezin sastav i barem neke kriterije ministrica nije uvrstila u zakon?“, pita se i član predsjedništva Centra, dirigent Igor Vlajnić.

„Ministrica tvrdi da je manje politike ako gradonačelnik odlučuje o svemu, a ne Gradsko vijeće. Dakle, manje je problem kad odlučuje jedna osoba, nego više njih, a pritom ne misli na učinkovitost upravljanja, već politikanstvo. Iako smo još u antičko doba naučili suprotno, valjda je njoj bliža ova prva varijanta. Na paušalne parole poput ‘umjetnici svaku večer izlaze pred publiku i to je najbolji kriterij’ samo se pitam što je s onima kojima je to zabranjeno samovoljom ravnatelja, intendanta, a sada i gradonačelnika?“, rekao je Vlajnić.

Problematičnim, među ostalim, smatra i odredbu koja omogućava sklapanje ugovora o djelu ili autorskom radu za „programske cjeline dužeg trajanja, odnosno sezone“. „To nije u duhu Zakona o radu koji takve ugovore tretira kao jednokratne. Praksa je pokazala da vrlo često sklapanje ‘duljih’ ugovora o djelu ili autorskih ugovora predstavlja prikriveno zaposlenje i izbjegavanje sklapanja ugovora o radu. Prijedlog je, uz to, neodređen i potpuno nejasan u vremenskom i opisnom smislu“, naglasio je Vlajnić.

Prema njegovom mišljenju, upitna je i ustavnost odredbe prema kojoj zaposlenici moraju dobiti suglasnost za obavljanje bilo kakvih poslova izvan kazališta, a ne samo umjetničkih ili onih u opisu njihovog radnog mjesta. „To je gotovo robovlasnički odnos prema zaposlenicima i potpuno je u suprotnosti sa novim Zakonom o radu koji ide prema fleksibilnosti i liberalizaciji na tržištu rada.”