SLIKE ŽIVOTA: Davor Komar – “kralj boćanja” sa čak 55 zlatnih medalja

Davor Komar od najranijeg djetinjstva boluje od mišićne distrofije i već je 32 godine u invalidskim kolicima. Ali, to ovog 53 – godišnjeg Puljanina nije spriječilo da kroz sport osvoji brojna odličja. I ne misli stati.

Razgovarao: Tomislav Pašiček

*Serijal je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

“Bavim se boćanjem s invaliditetom zato jer je to jedini sport koji je prilagođen za mene kao osobu sa stopostotnim tjelesnim oštećenjem i ruku i nogu”, započeo je svoju priču Davor Komar.

Boccia je paraolimpijski sport, koji je osmišljen početkom 80-ih, kao sport kojim se mogu baviti isključivo osobe s najtežim lokomotornim oštećenjima, koje za kretanje koriste invalidska kolica.

U počecima je to bio sport isključivo za osobe s cerebralnom paralizom no od početka ovog stoljeća otvoren je i za ostale vrste invaliditeta. Po pravilima Boccia je slična boćanju no igra se isključivo na ravnom terenu (najčešće na parketu ili tarafleksu) veličine 12,5×6 metara, a u igri se koriste kožne loptice punjene plastičnim granulama, opsega između 262 i 278 milimetara i težine između 263 i 287 grama.

“Oduvijek volim boćanje jer kako sam iz Istre, a ovdje ima više od sto boćarski klubova, onog “zdravog” boćanja. Dok sam bio boljeg zdravlja rekreativno sam se bavio i “zdravim” boćanjem. To je zaista jedan poseban sport”. Koji mu je omogućio da vidi svijet uzduž i poprijeko i da osvojim brojne medalje.

“Najveći sportski uspjeh mi je plasman na Paraolimpijske igre u Tokiju. To sam stvarno priželjkivao i ostvarilo mi se. No sada već imam drugi plan. Probati izboriti nastup na Paraolimpijskim igrama u Parizu iduće godine”, otkriva nam Komar.

Velik korak prema Parizu napravio je u ožujku u Zagrebu kada je na World Boccia Intercontinental Challengeru osvojio srebro i prikupio važne bodove za francusku prijestolnicu. U finalu ga je svladao Nijemac Nicolai s tijesnih 4:3.

“Finalna utakmica je bila vrhunska i energična, zaista sam uživao. Moj protivnik je za punat bio bolji i čestitam mu. Ovo su bodovi koji se više neće brisati, vrijede do kraja godine kada se zaključava lista,” dodao je član BKOSIIŽ Istrijane.

Već nekoliko godina mu je trener naš nekadašnji proslavljeni reprezentativac i dvostruki svjetski prvak u boćanju Valter Ivančić koji čvrsto vjeruje da će Komar ugrabiti Pariz.

“Mislim da sam 21 ili 22 puta bio prvak Hrvatske, pojedinačno i u paru i osvajao državne Kupove. U svojoj sam karijeri osvojio više od 90 medalja, a od toga je nekih 55 zlata”, dodaje Komar.

Na posebnom su mjestu svjetske medalje. “Imam ih pet. Jedno je zlato, a po dva su srebra i bronce”.

Svi su mu uspjesi dragi pa čak i četvrta mjesta za koje kaže da ih ima bezbroj, ali su isto važni jer to znači da je na tim natjecanjima igrao polufinala. Najveća mu je potpora obitelj.

“Imam već dvije odrasle kćeri koje imaju 27 odnosno 21 godinu. Tu je supruga. Oni su najveća potpora u životu i u sportu. Ma u svemu. Bilo bi nemoguće odraditi tolika putovanja godišnje, tolike pripreme i treninge bez njih. Treniram po četiri – pet sati dnevno. Kako bih u svemu tome uspio bez njih? Nemoguće bi bilo”, priznaje Komar koji se ne bavi samo sportom.

“Bio sam dugo godina, jedno šest mandata, predsjednik Udruge distrofičara Istre. Također sam i šest mandata dopredsjednik Hrvatskog saveza distrofičara. Dugo sam i predsjednik Boćarskog kluba osoba s invaliditetom “Istrijana”.

Država, kaže nam Komar, ipak sada više cijeni paraolimpijce nego prije. “Puno se toga promijenilo i radi se na promociji sporta osoba s invaliditetom. Stvari definitivno idu na bolje. Kada pomislimo da u nas nije tako dobro onda čujemo da je u nekim drugim državama stanje još puno gore”, rekao je Komar.

Nositelj je i jedinstvene titule – voditelj je i osnivač prve muške klape osoba s invaliditetom na svijetu pod nazivom ‘Istrijanske Ose’. No nažalost ose nisu dugo letjele.

“Klapa više ne djeluje. Trajali smo otprilike dvije godine. Bili su članovi iz cijele Istre i bilo je previše komplicirano za održati klapu jer neki su bili iz Buzeta, neki iz Pazina, Motovuna, Fažane, a ja sam se sve više i aktivnije bavio boćanjem”, zaključuje svestrani Istrijan Davor Komar.

Sretno dalje Davore. Do novih Paraolimpijskih igara i Pariza. Ili kako bi Francuzi rekli – bonne chance jusqu’à Paris!