RUKA SPASITELJA: “Doviđenja, vidimo se sutra” – riječi koje su ju spasile od smrti

Radila je teško u velikoj tvornici mesa. A jednoga dana sve je za nju krenulo po zlu. Završila je svoju smjenu, otišla u hladnjaču nešto provjeriti, a onda trenutak nepažnje. Vrata hladnjače su se zatvorila, a ona ostala zarobljena.

Vikala je i dozivala pomoć, ali nitko ju nije mogao čuti. Svi su već otišli kući, a hladnjača je tako dobro izolirana da ju nitko ne bi čuo niti da je bio u blizini.

Shvatila je da je osuđena na strašnu smrt, jer će se do jutra, kad netko dođe, smrznuti.

Prošlo je neko vrijeme i ona se počela tresti od studeni i smrzavati. Opraštala se od života. A onda joj se učinilo kao da nešto čuje, netko je otvarao vrata…

Bila je već u bunilu i nije znala da je to noćni čuvar. Čovjek ju je izvukao i utoplio.

Kada ga je poslije pitala kako to da je došao i otvorio hladnjaču, jer mu to nije ni posao a niti dužnost, on je rekao:

“Radim ovdje već 35 godina. Na desetine zaposlenih svakog dana izlaze i ulaze, ali ti si jedna od rijetkih koja me svako jutro i svaku večer pozdravi. Mnogi me tretiraju kao da ne postojim.

Danas kada si došla rekla si mi opet ‘Dobro jutro, kako ste’ i nasmijala se. Ali, nakon radnog vremena shvatio sam da nisam čuo tvoje ‘Doviđenja, vidimo se sutra’.

Te tvoje riječi me uvijek podsjete da sam nešto, čovjek. Osjetio sam da nešto nije u redu, nedostajao mi je taj pozdrav i zato sam krenuo u potragu po tvornici. Tako sam te pronašao.”

Ostala je živa jer je cijenila čovjeka bez obzira tko je. Odnosila se prema njemu s poštovanjem, kao i prema drugima, svejedno jesu li doktori znanosti ili čistačice.