PROTIV MASOVNIH UBOJSTAVA: Koliko je učinkovito pooštravanje zakona o oružju?

Skoro svaki tjedan iz SAD-a, ali i iz drugih zemalja, stižu vijesti o masovnim ubojstvima. Kako tome stati na kraj? Mnogi smatraju da su nužni stroži zakoni o oružju, no stručnjaci se baš i ne slažu s time.

Nedavno je u jednom šoping centru u gradu Allen u Teksasu jedan 33-godišnji muškarac ubio osam osoba, među kojima je bilo i djece. Motiv još nije poznat, policija ispituje moguću povezanost ubojice s neonacističkom scenom. Samo nekoliko dana prije toga, jedan čovjek je ubio pet susjeda samo zato jer su ga zamolili da prekine svoje vježbe gađanja iz vatrenog oružja koje je prakticirao svake večeri.

Te su vijesti samo vrh ledenog brijega. Prema podacima organizacije Gun Violence Archive, u Sjedinjenim Američkim Državama od vatrenog oružja dnevno umire 55 ljudi. Ta se brojka odnosi i na planirane zločine i na nehotično ispaljene hice. Ponekad mladići zazvone slučajno na pogrešna vrata i to plate životom.

Žalostan trend

Za ovu godinu je organizacija Gun Violence Archive do 8. svibnja izbrojala već 14.798 žrtava koje su usmrćene namjernim ili nenamjernim pucanjem iz vatrenog oružja. A masovne pucnjave, dakle napadi u kojima su vatrenim oružjem ranjene ili ubijene najmanje četiri osobe, zabilježene su 202 puta, piše DW.

No to se ne događa samo u Sjedinjenim Američkim Državama, već i u drugim zemljama. U Srbiji su prije nekoliko dana građane potresla dva smrtonosna napada, a u Njemačkoj se, nakon sedmostrukog ubojstva u Hamburgu u ožujku, ponovo rasplamsala rasprava o strožim zakonskim propisima.

Što bi donijeli stroži zakoni o oružju?

Američki predsjednik Joe Biden je, poslije višestrukog ubojstva u Teksasu, zatražio oštriju zakonsku regulativu o oružju, kao i zabranu prodaje automatske puške AR15, oružja koje nije upotrijebljeno samo u masovnoj pucnjavi u Teksasu, već i u brojnim sličnim ranijim napadima. No tu inicijativu su do sada blokirali republikanci.

Bi li takva mjera uopće imala željeni učinak? Među stručnjacima o tome ne vlada baš potpuna suglasnost, mada bi na prvi pogled to bilo logično. Doduše, stručnjaci vide korelaciju između strogih zakona i broja masovnih pucnjava u pojedinim američkim saveznim državama. Ipak, još uvijek se ispituje koje su zakonske odredbe zaista efikasne.

Takva istraživanja su pokrenuta tek poslije Bidenovog dolaska na vlast, a njihovo financiranje nije potpuno osigurano. Analitički centar Rand Corporation istraživao je učinak pojedinih mjera i analizirao rezultate svih već obavljenih istraživanja. Došli su do zaključka da se smanjenje broja masovnih pucnjava postiže ako se zabrane šaržeri s više od 20 metaka za kratke cijevi ili magazin s više od deset metaka za puške – time i AR15.

Druge mjere stručnjake nisu uspjele uvjeriti u svoju učinkovitost, a u njih spadaju starosna granica za posjedovanje oružja, zabrana posjedovanja oružja nasilnim pojedincima i provjera podobnosti za nošenje oružja. To ne znači da te mjere nemaju učinka, ali nedostatak provjerljivih podataka ne dozvoljava znanstvenu potvrdu njihovog djelovanja.

Osim toga, svi zakoni i pravila se moraju preispitati sa stanovišta njihove stvarne primjene. Na to upozoravaju i kritičari mogućeg pooštravanja zakona u Njemačkoj. A to preispitivanje je teško i kompleksno.

Licenca bi mogla pomoći

Drugi stručnjaci ukazuju na jasnu vezu između zakonske regulative i oružanog nasilja. Baltimorski centar John Hopkins, koji se bavi mogućim rješenjima za problem oružanog nasilja, u posljednja tri desetljeća sakupljao je podatke iz niza američkih saveznih država, koje imaju različite zakone. Daniel Webster iz centra John Hopkins kaže: „Moram priznati da je to vrlo teška metoda, koja, iskreno govoreći, nije znanstveno pouzdana.”

Ipak, na temelju analize tih podataka dvije mjere se ističu kao djelotvorne. Kao prvo, davanje licence, dakle neke vrste dozvole za posjedovanje oružja. I drugo, već navedena zabrana velikih šaržera i magazina kao i poluautomatskog oružja koje brže puca pa time dovodi i do većeg broja žrtava.

Drugi stručnjaci smatraju da jednostavna dostupnost i velika količina oružja u zemlji također igraju određenu ulogu. „Velika dostupnost vatrenog oružja u Sjedinjenim Američkim Državama u usporedbi s drugim zemljama – to je jedino uvjerljivo objašnjenje”, kaže politolog i kriminolog Daniel Nagin sa Sveučilišta u Pittsburghu.

Ne može se utvrditi koliko je komada vatrenog oružja u SAD-u u opticaju, jer ne postoji obvezna registracija. Procjene na temelju anketa ili brojeva prodanih komada daju sumornu sliku. Prema podacima međunarodne istraživačke agencije Statista Research Department, godine 2022. je oko 45 posto ispitanih građana SAD-a navelo da kod kuće posjeduju najmanje jedan komad vatrenog oružja.

Koja je uloga Njemačke?

Njemački proizvođači oružja dobro zarađuju na američkom tržištu. Firme kao što je Heckler & Koch ubrajaju se među prestižne i zastupljene su na sastancima Američkog udruženja za oružje NRA.

Novinari njemačkog dnevnog lista Tagesspiegel i emisije njemačkog javnog servisa ZDF „Magazin Royale” došli su do saznanja da je njemačko Ministarstvo gospodarstva za njemačke tvrtke desetljećima organiziralo štand na najvećem svjetskom sajmu vatrenog oružja u SAD-u, te da ga je djelomično i financiralo. Od ove godine bi ta praksa trebala biti ukinuta.