O TOME SE GOVORI: Tko je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena?
U svibnju ove godine, Jutarnji je list potaknut popularnošću serije “The Last Dance” anketirao osmoricu renomiranih hrvatskih košarkaških stručnjaka (Pino Gjergja, Mirko Novosel, Željko Pavličević, Velimir Perasović, Jasmin Repeša, Petar Skansi, Neven Spahija i Slavko Trninić) o tome tko je naš najbolji košarkaš svih vremena.
Izvor: Media servis
U toj anketi, minimalnu prednost (za jedan bod) ispred Tonija Kukoča dobio je Dražen Petrović, dok je na trećem mjestu završio Krešimir Ćosić.
Među reakcijama na rezultate ankete, ostaje upamćena ona od strane sportskog novinara Slobodne Dalmacije Zdravka Reića, koji je zamjerio prije svih Mirku Novoselu što je na svoju listu stavio Mihovila Nakića ispred Tonija Kukoča (“Mirko Novosel ima pravo na pristranost, ali isto tako imamo se i mi prava čuditi tolikoj zadrtosti zagrebačkog stručnjaka, pa i manipulaciji, vrlo vjerojatno izvedenoj s namjerom da Petrović u toj anketi dobije primat”.
Kako bi, valjda, izbjegli “košarkaški rat” između sjevera i juga Lijepe naše i razne klupske (i ine druge) interese koji pojačavaju subjektivnost procjene hrvatskih stručnjaka, Sportske su se novosti odlučile dobiti odgovor na “vječno pitanje u Hrvata” (tko je najbolji hrvatski košarkaš svih vremena) od desetorice velikih imena europske košarke koji nisu Hrvati (Dimitris Itoudis, Saša Đorđević, Ergin Ataman, Xavi Pascual, Zmago Sagadin, Sergio Scariolo, Miško Ražnatović, Peter Vilfan, Andrea Trinchieri i Duško Vujošević.
Svaki od njih mogao je glasati za pet hrvatskih košarkaša, pri čemu najbolji dobiva pet bodova, a peti na listi jedan bod. Konačni zbroj bodova određuje i pobjednika ove ankete, a njegovo ime danas će biti objavljeno na stranicama Sportskih novosti. Kakav god bio rezultat ove najnovije ankete desetorice europskih košarkaških autoriteta, njega isključivo treba gledati i interpretirati kao izbor najboljeg hrvatskog košarkaša svih vremena po mišljenju te desetorice uglednika. I nikako drugačije.
Nije problem samo u tome što “europska desetorica” ne poznaju podjednako dobro hrvatske košarkaše koji su igrali u različitim epohama, ili u tome koliko će u izboru biti objektivan jedan Peter Vilfan koji je dvije godine igrao za splitsku Jugoplastiku, Dimitris Itoudis koji je zagrebački student, Zmago Sagadin koji je trenirao Zadar i Split ili Saša Đorđević koji nije bio u dobrim odnosima s Draženom Petrovićem.
Problem je prvenstveno u kriterijima izbora “najboljeg među najboljima”, u različitim vremenima (košarkama) kada su igrali, različitim pozicijama na kojima su igrali, u različitim momčadima za koje su igrali i ako hoćete, različitim košarkaškim ukusima onih koji su ih gledali kako igraju.
Oni koji najviše cijene košarkaške lidere i “killere” – vrsne strijelce, svoj će glas dati Draženu, oni kojima je najvažnija kreacija i igračka polivalentnost Toniju, a oni koji posebno cijene lucidnost i vizionarstvo u igri na prvo će mjesto staviti Krešu. Petorica (najbolja petorka) koju izaberu desetorica europskih košarkaških eksperata u anketi Sportskih novosti, (ili barem prva trojica po tom izboru), trebala bi stoga biti nabrojana isključivo po abecednom redu njihovog prezimena. Samo tako prvi ne znači i najbolji, već prvi među jednako velikima.