EKSKLUZIVNO: Što sve hoće, želi i može prvi digitalni kiborg na svijetu?!

Piše: Dr.sc.Ivana Greguric*

Kevin Warwick predstavio se hrvatskoj javnosti predavanjem ”Eksperimenti s kiborzima i roboti s mozgom” na konferenciji Visoke poslovne škole Zagreb.

Profesor Warwick je zamjenik prorektora za istraživanje Sveučilišta Coventry i profesor kibernetike na Sveučilištu u Readingu. Područja njegova istraživanja su umjetna inteligencija, biomedicinski sustav, robotika i kiborzi. Obzirom da većinu istraživanja provodi na samom sebi, dobio je titulu prvog digitalnog (cyber) kiborga na svijetu. Zahvaljujući eksperimentima sa ugradnjom čipova u vlastiti nervni sustav, Warwick je pokazao tehničke mogućnosti za prijenos elektrokemijskih signala iz ljudskog mozga do računala i obrnuto.

Prvi RFID (radiofrekvencijskoidentifikacijski) čip koji ga je identificirao sa osobnim računalom bio mu je ugrađen 1998. godine. Čip mu je omogućio otvaranje vrata prilikom ulaska u Sveučilište Reading, paljenje svjetla, a osobno računalo ga je pozdravljalo s ”Dobar dan profesore Warwick”. Tim eksperimentom Warwick je, s jedne strane testirao granice ljudskog tijela u prihvaćanju implantata, a s druge strane mogućnost komunikacije čipiranog bića sa svojom okolinom.

Prisjećajući se tog eksperimenta profesor Warwick kaže: ”Ne samo da me zanimalo kako će čip promijeniti moj osjećaj kada sam bio kiborg, nego i kako ću reagirati kada se implantat izvadi i kada se vratim na stupanj humanog.”

Godine 2002. Warwicku je u živčani sustav ugrađeno neuralno sučelje kojem je dobiven pristup njegovim nervnim signalima. Neuro-čip je hvatajući signale iz Warwickove ruke putem računala upravljao robotskom rukom koja je bila udaljena 5 000 kilometara. Eksperiment je pokazao da se signali iz ljudskog mozga mogu prenositi putem Interneta na velike udaljenosti, te da se mogu tehnički kontrolirati.

Time je ujedno pokazana i nadljudska moć kiborgiziranog bića koje svoju fizičku moć može kontrolirati izravno mozgom čije mogućnosti nisu ograničene na tjelesnu sposobnost i snagu čovjeka. To kiborgizirano tijelo se proteže do granica elektroničke veze, a spojeno na Internet ono se proteže kao mreža oko našeg planeta.

U sljedećem eksperimentu Warwick je putem računala spojio svoj živčani sustav sa živčanim sustavom svoje supruge Irene. Ugradnjom implantata željelo se istražiti kako se misli ili emocije mogu prenositi s jedne osobe na drugu putem računala, te hoće li mozak prihvatiti nepoznate informacije koje dolazi kroz nervni sustav. Naredba iz Ireninog mozga aktivirala je implantat u njezinoj ruci koji je generirao signal.

Taj signal se zatim prenosio Warwickovom implantatu koji je generirao osjećaj u njegovom mozgu. Na taj način je ostvarena prva elektronička komunikacija između živčanih sustava dvoje ljudi, što navodi na zaključak da u doglednoj budućnosti postoji mogućnost misaone komunikacije putem čipova ugrađenih u mozak ljudi.

Trenutno je Warwick okupiran ugradnjom biološkog mozga u robota. U uzgoju biološkog mozga koriste se stanice mozga štakora, ali i ljudske moždane stanice koje se nabavljaju iz Amerike. Za sada su već vidljivi prvi rezultati. Mini robot sa ugrađenim biološkim mozgom se sve bolje snalazi u savladavanju prepreka u prostoru.

Istraživanja profesora Warwicka imaju potencijalno zastrašujuće domete. S jedne strane ovi eksperimenti daju neslućene mogućnosti u liječenju i sprječavanju različitih bolesti. To pokazuje i njegov projekt duboke stimulacije mozga koji već sada daje rezultate u liječenju Parkinsonove bolesti, a moći će se koristiti i u liječenju depresije, epilepsije i distonije. Međutim jedan od motiva Warwickovih znanstvenih istraživanja je i poboljšanje zdravih ljudi.

Poboljšanje ljudske vrste ima za glavni cilj stvoriti kiborga kao djelimično umjetno biće koje će imati nadljudske umne i fizičke sposobnosti za što bolje funkcioniranje u kiborgiziranom svijetu. Poboljšana memorija, proširena osjetila (infracrveni, ultrazvučni signali), multidimenzionalno razmišljanje, bolji načini komuniciranja izravno mozgom, samo su neki od ciljeva koji se žele postići.

Warwick smatra da ”Nakon što shvatimo da imamo tehnologiju koja nam omogućuje mnogo više, koja nas osnažuje, vrlo je teško kasnije prihvatiti biti bez nje. To je polazište za kiborge, jednom kad se poboljšate, ne želite se više vratiti u prijašnje stanje i biti ponovno ljudsko biće.”

Kroz poboljšanje ljudskih sposobnosti, Warwick želi prekoračiti granicu funkcioniranja ljudskog organizma navodeći: ”To ne znači da svi moraju postati kiborzi. Ako ste zadovoljni sa svojim stanjem, onda neka bude tako, možete tako i ostati. Ali upozoravam – baš kao što su se ljudi razlikovali od čimpanzi, tako će se i kiborzi razlikovati od ljudi. Oni koji ostanu ljudi će vjerojatno postati podvrsta. Oni će zapravo biti čimpanze u budućnosti.”

Hoće li ljudskim svijetom zavladati djelimično umjetna i umjetna bića ovisi o postavljanju etičkih – kiborgoetičkih načela kojima se moramo suprotstaviti kiborgizaciji naše zbilje. Sigurno je da tehniku ne možemo odbaciti, no trebamo ju staviti u granice ljudskih i prirodnih mogućnosti i potreba. U protivnom, ljudskim svijetom će zavladati kiborzi sa nadljudskim umnim i fizičkim sposobnostima, avatari i roboti sa umjetnim ili biološkim mozgom.

* Autorica je predavač i pročelnica Katedre za komunikacije na Visokoj poslovnoj školi Zagreb. Članica je Istraživačkog odbora za bioetiku, tehniku i transhumanizam Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku.