DRUŠTVO: Branko Vukšić – Nisu problem “cajke”, “poseljačila” se Hrvatska, jer ju vode dripci koji urbano nemaju ni u peti
Dva politička turbofolkera, pulski gradonačelnik FILIP ZORIČIĆ i osječki IVAN RADIĆ, zabranili su svojim građanima da slušaju ono što vole.
Zabranu srpskih turbofolk glazbenika opravdavali su bedastoćama. ZORIČIĆ: “Čuvam identitet građanske, europske Pule!” “Ne želim srpsko smeće u svom gradu!”
RADIĆ: “Takav glazbeni izričaj ne pripada našem podneblju, duhu i mentalitetu grada!” “Osijek nije grad za cajke!”
Eto, Zoričić je između sebe, zatucanijeg od svih glazbenih turbofolkera zajedno, i Pule stavio znak jednakosti. ON je Pula!?
A pojma nema kakvi su građani kojima bi trebao služiti. Dobar dio je za turbofolk, što dokazuje rasprodana dvorana.
I dok je Radić trabunjao o istančanom glazbenom izričaju sugrađana, jedna od srpskih folkerica pjevala je u punoj dvorani za najmlađu publiku.
I jednom i drugom političkom turbofolkeru; SVAKI JE HRVATSKI GRAD ZA CAJKE.
U centru Zagreba iz najskupljih automobila trešti upravo srpski turbofolk, s kojim sam se prvi put sreo na ratištima. Tu ili sličnu, “neprijateljsku glazbu” slušali su hrvatski borci.
Kad sam pitao dvojicu branitelja (nakon što me iz sna probudila neka cajka) koji su me početkom ’92. vozili preko Papuka i Krndije do Zagreba:
“Što to, pobogu, slušate?!”
Odgovorili su mi:
“To nam je u krvi!”
Da, Balkan je većini u krvi.
Ali veće balkanštine nigdje kao u politici, koja je uništila hrvatsku kulturu.
Šezdesetih i sedamdesetih odrastali smo na rocku, slušali Radio Luksemburg. Cajke nam nisu padale na pamet.
Dakle, poseljačila se ta “europska Hrvatska”, jer ju vode, na svim razinama, dripci koji urbano nemaju ni u peti.