BIVŠI VATRENI PRIZNAO: Želim saznati tko je čovjek koji mi je spasio život

Foto: Screenshot You Tube
Foto: Screenshot Youtube

Prošla su skoro dva mjeseca otkako je našem bivšem nogometnom reprezentativcu Ivanu Klasniću (37) treći put transplantiran bubreg. Ta je transplantacija obavljena u zagrebačkoj bolnici Merkur, a donor organa ovaj put nije bio član Klasnićeve obitelji.

Podsjetimo, prvi je donor bila Ivanova majka Šima, u siječnju 2007., ali je tijelo odmah odbacilo taj bubreg. Potom je, dva mjeseca kasnije, otac Ivan svome sinu podario bubreg koji je funkcionirao gotovo 9 godina, tijekom kojih je Klasnić igrao profesionalni nogomet na najvišoj razini, čak i u engleskom Premiershipu, kao i na Euru 2008. za Hrvatsku! Međutim, nakon što je otkazao i taj bubreg, Ivan je dvije godine išao na dijalizu, bila je potrebna još jedna transplantacija, ali ovaj put donor nije mogao biti nitko iz obitelji, jer su se razvila antitijela. A liječnici su prognozirali kako su šanse da tijelo prihvati novi bubreg negdje oko 30 posto…

Klasnić se prijavio na listu čekanja za presađivanje bubrega u Hrvatskoj i 17. listopada dobio je hitni poziv u Njemačku da se što prije pojavi u Zagrebu – pronađen je bubreg! Ivan je iz Düsseldorfa poletio u Zagreb i nije prošlo ni 12 sati od poziva, a već je bio na operacijskom stolu. Zahvat je, srećom, uspio,

“Osjećam se odlično, zasad je sve u redu, sretan sam i zadovoljan. Zahvalan sam liječnicima koji su napravili odličan posao i nadam se da ću sad opet moći normalno živjeti”, rekao je Klasnić Sportskim novostima.

Foto: Facebook
Foto: Facebook

“Razgovarao sam s liječnicima i rekli su mi da se prvih mjeseci jako čuvam, ipak je ovo treća transplantacija. Nije ovo šala, stoga nisam ni previše izlazio iz kuće, izbjegavao sam mjesta na kojima se okuplja mnogo ljudi, kako ne bih “pobrao” nekakav virus… Nadalje, sigurno se neću odmah početi baviti sportom, dok sve ne sjedne na svoje mjesto”, kazao je Klasnić i nastavio

 

“Bilo mi je teško, ali ne tako teško kao nekim drugim ljudima sa sličnim zdravstvenim teškoćama, jer sam nakon petosatne dijalize, na koju sam išao tri puta tjedno, ipak vodio normalan život, čak sam rekreativno igrao i nogomet… Najteže mi je bilo što sam imao ograničen unos tekućine u organizam, smio sam popiti tek litru i pol vode dnevno, uz hranu! A ja sam, kao profesionalni sportaš, naviknuo piti između tri i četiri litre vode dnevno”, rekao je bivši Vatreni priznavši da još ne zna tko mu je donirao bubreg.

“Koliko sam upućen, nakon što prođe nekoliko godina smio bih se raspitati o tome tko je bio moj donor. Želio bih znati tko mi je pomogao i vjerojatno spasio život! Imao sam mnogo sreće, iako nije lako o tome govoriti. Činjenica je, naime, da je netko morao nastradati, kako bih ja dobio novu životnu šansu! Zna se da jedan čovjek koji umre može svojim organima spasiti pet drugih života. A doznao sam da je moj donor istodobno nekom drugom donirao i svoje srce. Ne znam je li donor bio muškarac ili žena, mogu samo biti zahvalan toj osobi koja mi je spasila život”, zaključio je Ivan potvrdivši da je tužio liječnike Werdera zbog grubih pogrešaka u liječenju koje su uzrokovale gubitak oba bubrega.