UZ PRVI MAJ PRAZNIK RADA: Borba za radnička prava se nastavlja

Cijelo 19. stoljeće bilo je obilježeno iskorištavanjem radnika. Male plaće i dnevni rad od 12, čak i 18 sati za odrasle, pa i djecu, iscrpljivao je ljude koji su štrajkovima zahtijevali bolje uvjete rada i života. Štrajkaški pokret jak je zamah doživio prije svega u SAD-u, a kasnije se proširio na ostatak zapadnog svijeta.

Na ulice Chicaga 1. svibnja 1886. godine izišlo je oko 40.000 radnika buneći se protiv izrabljivanja kojem su bili izloženi na radnim mjestima. Po prvi puta zahtjevali su da im se omogući 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog uzdizanja.

Prosvjed je završio krvoprolićem nakon što je policija pucala na radnike, govori profesor povijesti Damir Agičić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

“Tada je radnička organizacija Druga internacionala odlučila da se u spomen na to, a i inače u smislu borbe za radnička prava da se organiziraju manifestacije i proslave diljem zapadnoga svijeta. S vremenom su ta radnička prava u zapadnom svijetu poboljšana”, rekao je Agičić.

U Hrvatskoj je prvi svibnja prvi puta obilježen još 1890. godine kada su radnici također tražili prava sažeta u tri osmice, a svake naredne godine održavane su tradicionalne proslave Prvog maja. “One su bile procesije, povorke u centru grada. Održavani su različiti govori radničkih vođa.

U Hrvatskoj se inače vrlo brzo osnovala socijal-demokratska partija Hrvatske i Slavonije kao jedna radnička stranka koja je aktivno sudjelovala u političkom životu”, rekao je Agičić. Borba za radnička prava nastavila se kroz dugi niz godina.

U njoj je bilo uspona i padova, a mnogi su zbog nje izgubili živote, rekao nam je profesor Agičić i dodao da je u Hrvatskoj 1996. godine Sabor donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada., a 2001. godine to je izmijenjeno u Praznik rada.