PROBLEMI STANOGRADNJE: U Zagrebu se godišnje gradilo i 9000 stanova, a danas tri puta manje

U stambenom bumu prije velike financijske krize 2009. godišnje je na tržište izlazilo oko 9000 stanova u Zagrebu, danas je ta brojka najmanje triput manja. Zašto se onda više ne gradi?

Stručnjaci kažu da je to posljedica činjenice da je tržište prepušteno isključivo kapitalu koji traži svoj kratkoročan interes u uvjetima izostanka smislene stambene politike. “Prvi je razlog visoka profitabilnost koja se ostvaruje na tzv. luksuznim nekretninama. Gradite male količine, najmanje je truda oko dozvola, administracije i broja kupaca, a margina je velika. Drugo, naše građevinsko tržište je autistično, fokusirano na sebe. Dokle god ne dođu iskusne tvrtke s regionalnom i međunarodnom perspektivom, stvari se neće promijeniti”, kaže za poslovni. hr Vedrana Likan iz Colliersa.

I konačno, napominje, dok nacionalne i lokalne strategije priuštivog stanovanja s papira ne prijeđu u “operativu”. “Na gradovima je da pokrenu projekte, stave velika zemljišta u upotrebu i raspišu natječaje za gradnju: Ne može se od vlasnika kapitala očekivati da razmišljaju o priuštivim stanovima, o tome mora razmišljati politika”, kaže Likan. Građevinari ističu da je raskorak između ponude i potražnje posljedica investicijske potražnje i pokušaja da se štednja zaštiti od utjecaja inflacije.

“Procjena je da oko 50 do 60 milijardi eura vrijednih nekretnina nije u funkciji stanovanja već se radi o investiciji. Zbog te potražnje rasle su i cijene, a dijelom je i zbog državnog subvencioniranja kroz program APN”, kaže vlasnik Kamgrada Dragutin Kamenski. Hoće li se i kada taj raskorak ponude i potražnje smanjiti? “Vjerujem da će se potražnja smanjiti zbog skupljeg novca, a i u pripremi su pojedini projekti koji se rade. Ne očekujem tako veliku disproporciju u budućnosti. Nakon ovog ciklusa, vjerujem da bi kontinuiranu potražnju zadovoljilo 4000 do 4500 novih stanova godišnje u dugom roku”, kaže Kamenski.

Kao bitan faktor nameće se makroekonomsko okruženje, odnosno više kamatne stope. Iz pozicije dužnika nesumnjivo je dobra vijest da su, barem zasad, ostali pošteđeni snažnijeg prelijevanja referentnih kamatnih stopa iz Europe. Štoviše, cijene stambenih (i potrošačkih) kredita u Hrvatskoj među najnižima su u eurozoni. Posljedica je to lepeze faktora, od pada premije rizika uvođenjem eura, ogromnog viška likvidnosti, stabilne depozitne banke, niskog omjera kredita i depozita, ali i štita velikog udjela fiksne kamatne stope pri odobravanju kredita.