PJESNIKINJA U SVIJETU FILMA: Stanka Gjurić nakon uspjeha – to je samo moj strastveni hobi
Stanka Gjurić, pjesnikinja i filmska autorica koja je do sada snimila više kratkometražnih, igranih, dokumentarnih, kao i filmova ostalih žanrova, od kojih je četrnaest na IMDb-u, ovih je dana sa svojim najnovijim jednominutnim filmom pozvana na filmski festival u Južnoafričkoj Republici.
Spomenimo samo da je Stanka već za svoj prvi film ‘Ubojite misli’ primila mnoga međunarodna priznanja, a nadamo se da će i s najnovijim, ‘Ritmom’, imati uspjeha i mnoge projekcije u državama diljem Afrike i šire. Tim povodom smo s autoricom filma napravili kraći razgovor.
• Vaš film ‘Ritam/Rhythm’ ovih je dana uvršten u službenu selekciju festivala jednominutnog filma u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici. Znamo da ste do sada radili samo kratkometražne filmove, no kako to da ste se odlučili napraviti baš jednominutni film?
“Za mene je to bio prvenstveno izazov. Na prvi pogled nekome se može činiti kako jednominutni film nije teško napraviti, no upravo suprotno, to je vrlo zahtjevna forma; premda je film tako kratak ili upravo zato, vi u šezdeset sekundi morate pokazati nešto istovremeno i zanimljivo i veoma smisleno. Naravno da to očekujemo od filmova svih formata, međutim, iskustvo mi govori da je teže ispričati priču u minuti, nego kada imate dovoljno vremena čak i da ono što ste u početku možda uprskali, ispravite. Toga u tako kratkoj formi nema, i utoliko daje veći podstrek, pa mi stoga uvrštenje mog filma na ‘1 minute Film Festival’ u Cape Townu, puno znači”.
• Kako to da ste uopće došli na ideju da se bavite snimanjem filmova, jer znamo da trenutno radite i na svom prvom dugometražnom filmu?
“U meni je vjerojatno ta ideja dugo već tinjala, a razbuktala se onoga časa kada sam 2006. svoj netom snimljeni materijal odlučila sama montirati u priču o nagaznim minama, i poslati je na natječaj na koji sam slučajno naišla na Internetu. Kako sam time otprve polučila uspjeh, dalje je sve išlo samo od sebe. Zaredali su se međunarodni filmski festivali (uglavnom u inozemstvu), filmske projekcije po čitavom svijetu, pokoja nagrada…, premda je već samo uvrštenje filma na filmski festival, samo po sebi nemalo priznanje”.
• Budući sve sami radite, režirate, snimate i montirate, producentica ste i scenaristica svojih filmova, gdje se u vezi s time vidite u budućnosti?
“Ne želim se ograničavati, no kako se ipak bavim nezavisnim filmom, htjela ja to ili ne, ograničenja se sama nameću mojom odlukom da za svoje filmove ne tražim financijsku potporu. No, to je u redu, jer ne želim ni o kome ovisiti, nikome polagati račune, a još manje, na bilo koji način, ikome biti dužna, tako da se nemam razloga nikome ispričavati za svoj eventualni neuspjeh s filmom, opravdavati ga ili pak se crveniti, dakle za sve što napravim dobro ili upropastim, zaslužna sam sama. Uostalom, to je samo moj strastveni hobi”.
