OREŠKOVIĆ TVRDI: Plenković negira hrvatski pravni poredak, a možda i čini novo kazneno djelo

Andrej Plenković negira hrvatski pravni poredak, a možda i čini novo kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti u INA-i, kaže Dalija Orešković, zastupnica stranke Centar.

Na Facebooku Orešković daje i opširno pojašnjenje:

Tema koja zaslužuje prioritetnu pažnju političke, stručne i šire javnosti pala je u kakofoniji informacija u drugi plan, a riječ je o preispitivanju posljedica koje proizlaze iz javno izrečenog mišljenja i intervjua predsjednika Vrhovnog suda RH Radovana Dobronića, koji smatra da je pravomoćnošću presude protiv Ive Sanadera nastupila apsolutna ništetnost ugovora o upravljanju INA-om iz 2009.g. i to po samoj sili zakona, što znači da Vlada RH više nema po tom pitanju o čemu pregovarati s mađarskom stranom, već je dužna štititi hrvatski interes na način da naprosto konzumira ona prava koja po sili zakona i na temelju pravnog poretka RH ima. S obzirom da to Vlada ne čini, budi se sumnja da se u pozadini ponovno odvijaju neki novi koruptivni dogovori.

Ako kao država, i kao građani ove države imalo držimo do sebe, tada ne smijemo dopustiti da se nakon pravne bombe koju je u javni prostor pustio Radovan Dobronić naprosto nastavimo dalje kao da se ništa nije dogodilo, već smo dužni inzistirati da se na sasvim jasno postavljena pitanja, dobiju jasni, argumentirani i dokumentirani odgovori.

Radovan Dobronić tvrdi da je pravomoćnom presudom hrvatskih sudova iz listopada 2021.g., nesporno utvrđeno da je dioničarski ugovor o načinu upravljanja INA-om, koji je sklopljen između Vlade i MOL-a u 2009.g. posljedica koruptivnog kaznenog djela, te da je samim time po sili zakona postao ništetan, i to s posljedicom kao da nikada nije niti postojao.

Svoj stav, predsjednik Vrhovnog suda temelji na općepoznatim načelima koja su se na pravnim fakultetima izučavala kroz generacije i generacije pravnika. Ništetnost kao pojam, ustanovljena je radi zaštite javnog interesa i pravnog poretka, u kojem pravni akti koji su posljedica nekog kaznenog djela, ne bi smjeli postojati kao pravno relevantni, odnosno kad se kazneno djelo pravomoćno utvrdi, morali bi se eliminirati iz pravnog sustava kao da nikada nisu niti postojali.

S obzirom da je ništetnost utvrđena radi zaštite javnog interesa i pravnog poretka, o tome se ugovorne stranke ne mogu same dogovarati, ne mogu same utvrđivati koje će biti pravne posljedice eventualne ništetnosti njihovog ugovora, pa je u tom smislu bezvrijedna i bez pravnog učinka arbitražna klauzula kojom je ugovoreno da će ona vrijediti i u slučaju koruptivnog kaznenog djela.

Ovakvo pravno tumačenje Vlada RH ne priznaje, što znači da time ne priznaje niti pravni poredak RH, te obrazlaže da su DORH i Katedrala za međunarodno privatno pravo na zahtjev Vlade izradili mišljenje iz kojeg proizlazi da ovaj dioničarski ugovor više nije moguće poništiti i da je on, unatoč pravomoćnoj presudi hrvatskih sudova i nadalje na snazi. Vlada se očitovala da stoga s mađarskom stranom pregovara o promjeni modela upravljanja u INA-i.

Vrlo pojednostavljeno rečeno, ne mogu istovremeno postojati dvije ovako dijametralno suprotne pravne stvarnosti, odnosno nije moguće da su i Radovan Dobronić i oni čija mišljenja Vlada koristi kao alibi istovremeno u pravu.

Istaknut ću nekoliko ključnih poruka. Ovo mišljenje koje teško kompromitira postupanje Vlade, izrekao je najviši autoritet sudbene vlasti u RH, a ne bilo tko, nije riječ o naklapanju pravno neobrazovane osobe u lokalnoj birtiji.

Mišljenja koja su sasvim suprotna tumačenju predsjednika Vrhovnog suda, Vlada RH drži u ladici i koristi ih kao alibi, a javnost ne zna na kojim se argumentima ta mišljenja temelje, štoviše ne zna se niti kada su ta mišljenja dana, da li prije ili nakon pravomoćne presude hrvatskih sudova, u svakom slučaju upitna je njihova utemeljenosti i pravna težina.

Nezamislivo je u bilo kojoj ozbiljnoj državi, koja je pravno samosvjesna, da se unatoč pravomoćnoj presudi vlastitih sudova kojom je utvrđeno da je upravljanje najvažnijim energetskim resursima oteto koruptivnim kaznenim djelom, država nalazi u poziciji nemoćne žrtve.

Otvoreno sve medije pitam, u kojoj bi se to ozbiljnoj, da ne kažem normalnoj državi ignorirala i marginalizirala ovakva pravna bomba izrečena od predsjednika najviše instance sudbene vlasti, od značenja njegovih riječi trebao bi se tresti čitav državni vrh, i dok se ovo pitanje ne riješi, ono bi trebalo biti praktički glavna i jedina tema.

Zbog navedenog, tražim javnu objavu svih mišljenja iza kojih se Vlada skriva te da se o ovom pitanju očituju sve grane državne vlasti, pa i predsjednik države, ali i svi pravni autoriteti koji bi morali imati i samosvijest i neovisnost u svom mišljenju i radu. Neprihvatljivo je da se naši budući pravnici na fakultetima uče jedno, a da u hrvatskoj stvarnosti vrijedi nešto sasvim drugo, zakon sile, mita i korupcije.

Naime, ponašanje Andreja Plenkovića i činjenica da ne štiti hrvatski javni interes, ne koristi ona prava koja po sili zakona i javnog poretka RH u INA-i ima, budi sumnju da on, skupa s resornim ministrom Davorom Filipovićem čini novo kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti, i to baš u vrijeme kada se i pred Antikorupcijskim vijećem i drugdje raspravlja o bivšim korupcijskim aferama, a da ne vidimo da nam se možda nova afera odvija ravno ispred nosa.