OPORBA VLADAJUĆIMA: Kako možete pozivati građane da “cinkaju” susjede?!

Redom oporbeni zastupnici u izjašnjavanju u ime klubova iskazivali su nezadovoljstvo mjerama koje su Vlada i Stožer uveli, ali i mjerama pomoći.

Izvor: Media servis

Nino Raspudić iz Kluba MOST-a, koji je i sam prebolio teži oblik koronavirusa, upozorio je da su građani zbunjeni i puni nepovjerenja, poglavito jer po primjerima vladajućih vide da ne vrijede ista pravila za sve. Nove restrikcije su nelogične, tvrdi. ‘‘Nelogičnosti se kreću od banalnih primjera zašto može nogometa, a ne veslanje ili atletika na otvorenom, zašto može kava za van iz pekare ili benzinske pumpe, ali ne iz kafića pa sve do grotesknih vezanih uz novo strogo kažnjavanje okupljanja više od 10 ljudi u privatnoj kući ili stanu. Potičete cinkarenje od strane susjeda, a s obzirom na milje iz kojeg potječu kreatori tog poteza, ne čude ovakve totalitarne mjere.‘‘

Smatra da je bez aktiviranja članka 17. Ustava upitna ustavnost novih mjera. ‘‘Kad je dobro pripisujete zasluge sebi, a sad kad ste zaribali, htjeli biste da svi dijelim odgovornost i krivnju. Neće ići. Zaobilazite Sabor cijelo vrijeme, Stožer nam još nije ponio nijedno izvješće, a sad očekujete da ovaj isti obezvrijeđeni Sabor podrži vašu dimnu zavjesu nepovredivih mjera. Neće ići.‘‘

SDP-ovac Arsen Bauk naveo je četiri nedeklarirana načela kojima se Vlada kada donosi nove mjere ograničavanja – načelo ako prođe-prođe, načelo lutanja, sebičnosti te načelo omalovažavanja opozicije. I njega najviše muče pozivi susjeda da cinkaju druge susjede ako se u domovima okupi više od 10 ljudi.

“Radi se o jednom potpuno neozbiljnoj nepromišljenoj, ja bih rekao ideji koja je došla u napadu panike kada je Vlada na neki način izgubila kontrolu na širenje bolesti. Sada ovakvim idejama pokazuje da više ne zna što radi. Ideja o tome da ljudi cinkaju svoje susjede, što je promovirao ministar zdravstva, je nešto što nije još zabilježenao u novijoj povijesti, tamo negdje od 70-ih godina prošlog stoljeća.‘‘

IDS-ovca Marina Lerotića ljuti to što se odustalo do toga da lokalni stožeri, koji imaju najbolji uvid u situaciju, imaju tu mogućnost da traže donošenje ili ukidanje novih mjera. Poglavito jer je Istarska županija zatražila izuzeće od novih restrikcija kada su u pitanju ugostitelji, što Nacionalni stožer nije odobrio.

‘‘Posebno iritantne zvuče prijetnje građanima i pozivi susjedima da cinkaju jedni druge. Vlada i Stožer su svojim primjerom pokazali što znači sebično i neodgovorno ponašanje i sada licemjerno upiru prstom u građane. Pozivam ih da se prizemlje, da spase što se spasiti da i da vrate regionalni pristup u borbi protiv koronavirusa.‘‘

U ime Zeleno-lijevog bloka Sandra Benčić je nabrajala od čega su Vlada i Stožer odustali, a trebali su nastaviti i koje su prijedloge ranije trebali usvojiti pa poručila:

‘‘Povjerenje građana više nažalost ne postoji. To dokazuje i činjenica da su vladajući, odnosno HDZ i njegova Vlada pripremili izmjene i dopune zakona koje predviđaju drakonske sankcije. Kada pogledate kako je to sastavljeno i što se predlaže, jasno vidite da je to odraz nemoći Vlade i da je to u potpunosti prebacivanje odgovornosti za krizu na građane.‘‘

Hrvoje Zekanović iz Kluba Hrvatskih suverenista osvrnuo se i na mjere pomoći u vidu isplaćivanja 4.000 kuna za zaposlenike u onim djelatnostima kojima je onemogućen rad zbog restrikcija.

‘‘U Hrvatskoj postoji otprilike 15.000 ljudi koji žive od politike, a imaju menadžerske plaće oko 15.000 kuna i koji su usko vezani uz vladajuće. S ovog mjesta pozivam Vladu da se u znak solidarnosti, ali ne samo iz solidarnosti jer se radi značajnom iznosu, dok god se provode ove mjere svim tim menadžerima i kvazimenadžerima također isplaćuje plaćao od 4.000 kuna. Tu mislim i na zastupnike u Hrvatskom saboru.‘‘

Glas obrane, odnosno glas HDZ-a bio je Branko Bačić. Poručio je da je nedavnom odlukom Ustavnog suda potvrđeno sa su sve mjere iodluke Stožera ustavne i da je to riješena stvar. Opet oko zaobilaženja sabora u ključnim odlukama je rekao: ‘‘I jutrošnja rasprava koju sam slušao pokazuje kako bi teško bilo u Hrvatskom saboru donositi mjere dvotrećinskom većinom, onda kada moraju biti promptne, efikasne i brze. Jer često puta smo zarobljeni u okvirima vlastitih političkih stranaka, svojih sredina iz kojih dolazimo i ne gledamo cjelovitost mjera koje se donose na razini Hrvatske.‘‘