OD GRADECA DO ZAGREBA: Prva gradska zastava i počasni lanac za gradonačelnika

Tek kada se upustite u istraživanje svih tih starih zapisa na požutjelom i izblijedjelom papiru, što tako ugodno vonja na starinu, kad usporedite negdašnje poglede na grad s ovim našim, suvremenim, tek tada možete uvidjeti prave i stvarne dimenzije razvitka grada. Tako je i sa Zagrebom.

Piše: Branimir Fagač

Pripremajući ovaj, svojevrsni “hommage”, često sam nailazio na bilješke, rukopise, dokumente i fotografije o nekadašnjem izgledu Zagreba. Prikupljao sam ih marno i ne znajući da će ih biti u tolikoj mjeri. A istovremeno, prikupio sam i pregršt zapisa o tome kako su nastajali i nestajali pojedini dijelovi grada i njegove znamenitosti.

I evo tog izbora koji će ispričati i mnogo toga za što današnji Zagrepčani zacijelo nisu ni čuli…

Kao zapadnonjemački grad na Rajni

Današnji Zagreb brojem svojih stanovnika dvadeset i pet puta nadmašuje onaj Zagreb od prije stotinjak godina. Međutim, i taj se majušni gradić pod Sljemenom, sa 40.000 stanovnika, toliko promijenio samo u desetak godina da su se gosti iz inozemstva osjećali u njemu ‘kao u kojemu zapadnonjemačkom gradu na Rajni’!

Uzme li se u obzir da je 1880. godine katastrofalan potres oštetio u Zagrebu 1758 kuća i da je te kobne godine u tadašnjem Zagrebu još srednjovjekovnog ugođaja obitavalo nešto manje od 30.000 stanovnika, nagli priljev žitelja za jednu trećinu u sljedećih deset godina, dostatno govori sam za sebe.

Već 1900. godine Zagreb bilježi ‘preko 60.000 duša’. Osim toga, u posljednjem se desetljeću udvostručila i površina grada pripajanjem Laščine i Žitnjaka.

Marljive gradske službe utvrđuju da je 1892. godine bilo 384 vjenčanja, 1902. godine – 532 vjenčanja. Zna se da su se brakovi ponajviše sklapali u veljači, kao i to da su zaručnice postajale bračne družice u dobi od 21 do 25 godina, dok su njihovi izabranici bili mahom pet godina stariji i po zanimanju najčešće poljodjelci, obrtnici i trgovci.

Prvi turistički vodič Zagreba

Gordi zagrebački gradski zastupnici početkom prosinca 1898. godine odlučuju da gradonačelnik u svečanim zgodama ‘nosi oko vrata počasni lanac, u znak svoga dostojanstva, urešen zakonitim grbom grada Zagreba’, a od 5. svibnja 1902. godine ustanovljena je gradska zastava ‘koja ima biti modre boje, kao i štit gradskog grba, urešena s obje strane gradskim grbom bez štita i krune, uz koji je desno rastući srebrni mjesec, a lijevo šestokraka zlatna zvijezda’.

Od svih navedenih, osobito je bujna bila 1892. godina: četiri drvena mosta preko rijeke Save zamjenjuje suvremeni kolni most, otvoren je Glavni kolodvor, čiju je ulogu dotle nadoknađivao ‘Kolodvor Sava’ ili ‘Južni kolodvor’ (danas Zapadni kolodvor – op. a.), izgrađen je Ilički trg (danas Britanski trg – op. a).

Utemeljena je Zagrebačka pivovara, gradska uprava preuzima održavanje i uređenje gradskih parkova, a maksimirskim jezerom plovi parobrod ‘Grad Zagreb’.

Ujedno je te godine izdan prvi turistički vodić grada Zagreba pod naslovom ‘Zagreb i okolica – kažiput za urođenike i strance’, s fotografijama Lea pl. Vettera koji je izlagao na Međunarodnoj izložbi umjetnina u Zagrebu 1891. godine, a 1898. godine dobio nagradu bečkoga ‘Camera Cluba’.