OČAJNIČKA POTRAGA: Lov na liječnike – do 2035. u Njemačkoj slobodno još 11.000 mjesta

Glavna tema Dana njemačkih liječnika u Essenu je nedostatak seoskih liječnika u Njemačkoj. DW je posjetio dva liječnika, za koje je rad u seoskim sredinama ništa manje nego: posao iz snova.

Stefan Lichtinghagen je posljednji put gledao popularnu TV seriju „Seoski liječnik” kada je išao u školu. To je njemačka serija s 297 epizoda, koja se od veljače 1987. prikazivala u Njemačkoj i u čijem središtu je liječnik, koji se požrtvovno brine o zdravlju pacijenata u svojoj seoskoj općini. Lichtinghagen, uostalom, nije ni trebao gledati “Seoskog liječnika”. Njegov otac je i sam bio jedan od njih i 32 godine je uspješno vodio svoju obiteljsku ordinaciju u općini Marienheide s 14.000 stanovnika, koja se nalazi 50 kilometara sjeveroistočno od Kölna. Kada je prije skoro 20 godina tražio nasljednika, ordinaciju je preuzeo sin Stefan, koji je, kao specijalist interne medicine i gastroenterologije, prvobitno imao potpuno drugačije planove.

“Moj otac je bio u pokretu od jutra do mraka. Vrlo malo sam ga viđao i uvijek sam mislio da ne želim raditi takav posao. Sada i ja radim puno, skoro isto kao moj otac”, kroz smijeh priča ov
50-satni tjedan, ali vlastiti šef

Dr. Stefan Lichtinghagen je ujutro otkrio upalu slijepog crijeva kod jedne 20-godišnjakinje, koju su mu hitne službe poslale s dijagnozom upale mokraćnog mjehura. Liječio je prijatelja iz susjedstva s respiratornim problemima, kojeg je poznavao iz crkvene omladinske skupine. I pobrinuo se o rani na glavi jednog 91-godišnjaka, koji je usljed vrtoglavice pao i udario glavom – dok je radio u vrtu.

S 3.300 pacijenata po kvartalu i kućnim posjetima, Lichtinghagen ostvaruje 50-satni radni tjedan, ali nikada nije požalio zbog svoje odluke da krene očevim stopama. Uglavnom zato što dobiva toliko puno zahvalnosti i priznanja od svojih pacijenata, koje, kada se radi o njihovim anamnezama, dobro poznaje – od glave do pete.

Nedovoljno liječnika opće prakse

Lichtinghagen vodi ordinaciju zajedno s jednom kolegicom od 2005. godine. Sam, kaže, ne bi preuzeo ordinaciju svog oca jer boriti se kao vuk-samotnjak sada je „out”. Činjenica je da se sve manje mladih liječnika u Njemačkoj usuđuje otvoriti ili preuzeti nečiju ordinaciju. Prema studiji Zaklade Roberta Boscha, 11.000 mjesta za liječnike opće prakse u Njemačkoj će biti prazno do 2035. godine, piše Deutsche Welle.

S dramatičnim posljedicama po zemlju: Njemačkoj prijeti nedostatak liječnika opće prakse i time je pogođeno 40 posto njemačkih seoskih okruga. Trend je u porastu, jer je svaki treći obiteljski liječnik u Njemačkoj sada stariji od 60 godina i pred odlaskom u mirovinu. Lichtinghagen i njegov tim već liječe pacijente udaljene 25 kilometara i više ne mogu primati nove. “Svakodnevno imamo skoro pet upita. Sada nemilosrdno odbijamo nove pacijente, ne primamo više ni bračnog partnera, ni djecu postojećih pacijenata.”

23 milijuna eura za financiranje projekata

Njemačka, koja se ponosi svojom zdravstvenom zaštitom, u opasnosti je da postane dugotrajan pacijent, posebno kad je riječ o zdravstvenim uslugama na selu. Političari očajnički pokušavaju poduzeti protumjere i namamiti liječnike u zemlju novcem. Njemački ministar zdravstva Karl Lauterbach poziva na otvaranje 5.000 dodatnih mjesta za studij medicine kako bi se mogla pružiti adekvatna zdravstvena zaštita za „baby-boom”-generaciju.

Na pitanje DW-a, njemačko Ministarstvo zdravstva u Berlinu, koje ulaže 23 milijuna eura u različite projekte za suzbijanje nedostatka liječnika na selu, kaže: „Osiguravanje lokalne i sveobuhvatne medicinske njege zasnovane na potrebama stanovnika jedan je od najvažnijih zadataka zdravstvene politike. Planirani propisi uključuju, na primjer, uspostavljanje „zdravstvenih kioska” u sferi osnovne medicinske njege, mogućnost formiranja „zdravstvenih regija”, uspostavljanje centara primarne zdravstvene zaštite i olakšavanje osnivanja zdravstvenih centara od strane općina.”

Kvote za seoske liječnike

Devet njemačkih pokrajina već je uvelo takozvanu kvotu za seoske liječnike: do deset posto studijskih mjesta dodjeljuje se pod uvjetom da deset godina radiš u medicinski nedovoljno pokrivenoj regiji, čak ni loše ocjene u maturalnoj svjedodžbi ne bi trebale biti prepreka. Lichtinghagen, koji je u početku bio skeptičan glede ove kvote, sada smatra da je to prvi korak u pravom smjeru.

Da biste bolje shvatili koliko je važno imati obiteljskog liječnika opće prakse, morate se voziti 100 kilometara od ordinacije Stefana Lichtinghagena do Klausa Kortea u Ahrbrücku. Prije dvije godine, liječnici opće prakse bili su možda najpozvaniji liječnici u Njemačkoj, kada su u poplavama u dolini Ahra život izgubile 134 osobe, a stotine bile ozlijeđene. Vodene mase uništile su i Korteovu ordinaciju, a obiteljski liječnik je šest tjedana privremeno pružao hitnu pomoć u osnovnoj školi.

„Biti obiteljski liječnik je nešto najbolje što mogu zamisliti. Ljudi u regiji su mi postali dragi u proteklih 20 godina, a posebno u ove dvije godine nakon poplava. A i tisuće sudbina ljudi u dolini rijeke Ahr spojili su nas na potpuno drugačiji način”, kaže dr. Klaus Korte.

To ide toliko daleko da su pacijenti, koji sada žive u privremenom smještaju, udaljenom više od 100 kilometara, ostali vjerni dr. Korteu. Kada posjećuju gradilišta svojih kuća uništenih u poplavi, kombiniraju to s pregledom kod svog pouzdanog obiteljskog liječnika. Ahrbrück bi također trebao biti na popisu seoskih općina, u kojima se u potpunosti osjeća nedostatak liječnika u zemlji. Kada je Korte počinjao s radom prije 20 godina, ovdje je još uvijek bilo pet ordinacija „obiteljskih” liječnika. „Sada postoje samo dvije”, kaže on.

Značenje riječi “vratar”

Klaus Korte poznaje stereotipe koji i danas kruže o liječnicima opće prakse. Tu su predrasude kolega, koji omalovažavaju „drugorazredne” liječnike. To bi trebali znati i predavači na sveučilištu koji često nekom studentu znaju reći: „To zna i svaki seoski liječnik u Eifelu”. Ili liječnici u klinikama koji nerijetko uzviknu: “Bože, što je opet uradio seoski liječnik?” Korte odmahuje, smijući se. Za njega su obiteljski liječnici “vratari” koji kao „čuvari” uvijek moraju biti budni i oprezni.

“Ovdje nema višeg liječnika ili specijalista kojeg možete nešto pitati. Moramo donijeti ispravne odluke kako bismo spriječili jači razvoj bolesti, posebno u slučaju kardiovaskularnih oboljenja ili otkrivanja tumora. Naravno, mi ne radimo invazivnu medicinu, niti intenzivnu njegu, ali možemo spasiti živote”, kaže Klaus Korte.

Obiteljski liječnik: “srce ambulantne medicine”

Uz to: osobni kontakt s pacijentima, koji mu dolaze godinama, pomaže u donošenju prave anamneze. Klaus Korte kaže da može tretirati svoje pacijente drugačije – jer npr. poznaje oca jednog od njih, koji je, mučeći se, umro od raka prije tri godine, ili je kod njega bila i sestra pacijenta, koja je zbog anoreksije završila na psihijatriji. Ili zato što je i on imao spoznaje o iscrpljujućem susjedskom sporu koji je imao jedan od njegovih pacijenata. Zato on upućuje hitan apel da Njemačka mora učiniti puno više u borbi protiv nedostatka seoskih liječnika.