NOVI POTHVAT: Dugoprugašica Dina Levačić preplivala Molokai kanal

Dina Levačić, hrvatska dugoprugaška plivačica, preplivala je Molokai kanal.

Za dionicu dugu 42 kilometara koja se proteže od otoka Molokai do otoka O’ahu trebalo joj je više od 12 sati.

Osim nemirnog mora i velikih napora Levačić nije zaustavio niti ubod meduze.

Podsjetimo da je 22-godišnjakinja prva Hrvatica i druga žena koja je dosegla Trostruku krunu unutar 90 dana, to jest preplivala je krug oko Manhattana (46 km), kanale Catalinu (34 km) i La Manche (45 km).

Novi podvig mlada Solinjanka napravila je nakon točno mjesec dana od neuspjelog preplivavanja od Visa do Splita, tada je Levačić odustala na 51. kilometru od njih 54.

Na Facebooku je Dina napisala:

BITI HRABAR, NIJE NE BOJATI SE NIČEGA, NEGO BITI SPREMAN SUOČITI SE SA STRAHOVIMA.
Iako sam pred start znala sa čim se sve mogu suočiti, gotovo sve se i dogodilo. Već nakon prvog kilometra, vjetar je počeo snažno puhati i do samog cilja njegova snaga se nije mijenjala. Valovi su na trenutke prelazili i tri metra, zbog čega je brod sa mojom pratnjom morao biti na sigurnoj udaljenosti. Nakon pet sati plivanja, upala sam u skupinu meduza.To je bio ključni trenutak, da li odustati ili krenuti dalje ?. Bolovi su bili snažni i bojala sam se mogu li nastaviti. Kajakašica Shelly je tada imala ključnu ulogu, bodrila me toplim, iskrenim riječima kao mama, prskala sprejem da lakše podnosim bol. Njeno iskustvo u ovakvim prilikama je bilo presudno. Povjerovala sam joj i odlučila krenuti dalje, od pića do pića svakih 15 minuta. Iznenadila sam samu sebe, jer me ni ruke ni leđa ništa ni nakon sedam sati plivanja nisu boljela, što mi je dalo dodatno samopouzdanje ?. Bilo je malo problema sa mučninom, što nije neočekivano, ali je kratko trajalo, jer je uslijedio novi susret s meduzama i time sva bol koja je bila u meni, ostala je zasjenjena novom boli od meduza. Krema kojom sam se prije starta namazala, onemogućila je ulazak njihovog otrova u moje tijelo i time su reakcije bile manje. Ne želim ni pomisliti, kako bi bilo bez svega toga. Mojoj posadi je ovaj put možda bilo i gore nego meni, vjerujte ? !!! Čim je počelo svitati, novi optimizam se javio u meni. Na horizontu u daljini, između valova, ponekad sam mogla vidjeti svjetlo. No, tada se i morski svijet počeo buditi. Prvo jedan mali morski pas, koji je prošao nezainteresirano pored mene, a nakon toga skupina njih koji vjerovatno idu u “vrtić” ?. Adrenalin je porastao, a ja sam pribrana nastavila plivati uz mog kajakaša, koji je vukao uređaj koji odašilje elektromagnetske valove i za mene je to bila sigurna zona. Približavajući se obali, kontra struja je postala sve snažnija, ali zaveslaj po zaveslaj i uspjela sam izaći na obalu ?.
SLUŽBENO VRIJEME: 13:07, drugo najbolje žensko vrijeme i sedmo ukupno.
Zahvaljujem cijeloj ekipi Kaiwi channel association (o njima bi roman mogla napisati ?), mojoj pratećoj ekipi, koja je uspjela preživjeti ove teške uvjete, a posebno HVALA svima vama na nebrojenim porukama.
Voli vas Vaša Dina

[fb_pe url=”https://www.facebook.com/dinalevacicswim/photos/a.876868405779512/1408427459290268/?type=3&theater” bottom=”30″]