LAŽI I OBMANE: Nema obnove Zagreba ni nakon godinu dana od potresa
Nedjeljno jutro 22. ožujka 2020. za građane Zagreba i okolice zauvijek će ostati urezano u sjećanje. Probudio ih je razoran potres magnitude 5,5 prema Richteru nakon kojeg su uslijedila još dva snažna potresa.
Izvor: Media servis
Istrčali su na ulice, ruku pod ruku sa svojim najmilijima i ono nešto stvari što su stigli ugrabiti. Koronavirus u punom jeku, ali strah je bio jači od razuma. Izgubljen je jedan mladi život, bilo je na desetke ozlijeđenih. Prisjetimo se tog potresnog dana prije točno godinu dana. Sirene su odjekivale, oblak prašine nadvio se nad centrom, srušene zgrade, bolnice, uništeni automobili, katedrala je izgubila vrh tornja i postala simbol stradanja glavnog grada. Ti prizori dočekali su sve one koje su istrčali van što su prije mogli. Bježalo se na zelene površine, sjedalo se u automobile, zvalo se rodbinu, prijatelje… Najjači potres u posljednjih 140 godina odnio je i život 15-godišnje djevojke, a ozlijeđeno je dvadesetak osoba. Voditelj ureda za upravljanje kriznim situacijama Pavle Kalinić:
”Ostanite ispred kuća. Nemojte se bojati pobrinut ćemo se o svima vama. Pomozite svojim susjedima. Pomozite starijim ljudima. Molim Vas nemojte se vraćati u kuće”.
Strah od potresa prevladao je strah od koronavirusa. Teško je u tome trenu bilo razmišljati o držanju distance i ostalim mjerama donesenim u lockdownu. Danima se građane pozivalo: ‘Ostanite doma’, no te nedjelje bilo je bitno samo jedno – izaći iz doma. Premijer Andrej Plenković i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović:
”Nema potrebe i panike za velikim odlascima na benzinske crpke, nego držati razmak upravo onako kako je bila preporuka Stožera Civilne zaštite”, rekao je Plenković.
”Oni koji su vani barem dva metra neka budu jedni od drugih nema veze jesu li obitelj ili prijatelji. Razmaknite se jedni od drugih, jer virus ne poznaje zemljotres.”, poručio je Božinović.
Trudnice i rodilje s djecom u naručju na snijegu i hladnoći, slika je koja je posebno potresla Hrvatsku. Hrvatska vojska i navijači Dinama udružili su se i zajedničkim snagama evakuirali bebe u inkubatorima. Diljem grada nestalo je struje i primarno je bilo osposobiti bolnice. ‘Panika nam nije saveznik’, poručivao je tada ministar zdravstva Vili Beroš. Satima su građani stajali na ulicama zbog bojazni od novog, još snažnijeg potresa. Na sreću, do tog scenarija nije došlo.Hrvati uvijek pokažu veliko srce u najtežim trenucima. Cijeli grad je ustao i pomogao kome god je pomoć bila potrebna. Čistile su se ruševine, spašavali su se ljudi, dijelili su se topli obroci i odjevni predmeti onima koji su morali provesti noć izvan svoga doma… Najavljivana pomoć države kao da je stala u vremenu. Centar grada i dalje prepun skela koje štite prolaznike od krhotina što i dalje padaju te dizalica, traka… Od tog dana stalno smo slušali, obnova je prioritet i tako godinu dana.
“Mogu odgovorno reći da, i prije nego se dogodi obljetnica od godinu dana, možemo hrvatskoj javnosti reći da je obnova započela.”…rekao je ministar graditeljstva Darko Horvat uoči godišnjice.
No sve je ostalo na riječima. A ostaje nada da iduća godišnjica neće, kao i ova, biti dočekana s obnovom kao mrtvim slovom na papiru. I uz onu- ne ponovilo se!