KOCKA RUŠI SVE PRED SOBOM: Država skuplja profite, a kockari razaraju obitelji

Ne znamo je li se pračovjek kockao još na bilo koji način, osim što je toljagama lovio ono što će pojesti, pa je to bilo kockanje sa životom, ali povjesničari tvrde kako strast ljudi za kockom i kockanjem seže u doba paleolitika, prije pisane povijesti, i kako su u nekadašnjoj Mezopotamiji još oko godine 3000. pr. Kr. postojale najranije šestostrane kockice.

No kockanje kao suvremeni fenomen doživljava razmjere ludila i doslovno razara cijele obitelji, pa i šire, jer znanost je dokazala kako ta opasna ovisnost ne pogađa samo kockara već i četiri do osam osoba koje su u njegovoj najbližoj okolini – roditelje, supružnike, djecu, prijatelje, kolege na poslu… Znanstvenici već govore o razmjerima prave epidemije kockanja, a posebno ukazuju na činjenicu kako je u svijetu kocke sve više mladih, što, nažalost, nije zaobišlo ni Hrvatsku.

Nitko od tih lovokockara nije čuo, a ako i jest onda ne mari, za onu lijepu i poučnu Alberta Einsteina: “Na ruletu možete dobiti jedino ako ga opljačkate.” Čovjek je nadišao toljage i uz pomoć interneta dostupne su mu sve igre na sreću u virtualnom svijetu. U samo nekoliko klikova čovjek je u svijetu internet-kockanja pa i nečudi podatak kako je sve više onih koji se iz naslonjača prebacuju u svijet lažnih nada online kasina, na koji je prava navala.

ADOLESCENTI IMAJU PSIHOLOŠKE PROBLEME

Internet-kockanje kod ovisnika stvara lažni osjećaj sigurnosti, jer nemaju osjećaj kao da troše pravi novac, reći će dr. Davor Bodor, specijalist psihijatar, voditelj Dnevnih bolnica za ovisnosti u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu, koji spominje jedno istraživanje u nas na reprezentativnom uzorku od 5000 građana u dobi od 15 do 64 godine, koje je pokazalo kako devet posto Hrvata ima neku razinu psihosocijalnih problema povezanih s kockanjem. A prema istraživanju, u Hrvatskoj je od 50 do 100 tisuća ljudi pogođeno s ovisnošću o kockanju.

Velik je problem i s maloljetnicima, jer je istraživanje pokazalo kako među dečkima svaki treći redovito kocka. Podatak je tim gori kada se zna da Zakon o igrama na sreću ne dopušta kockanje osobama mlađim od 18 godina. Istraživanje također otkriva da čak 13 posto adolescenata u Hrvatskoj ima ozbiljnih psiholoških problema koji su vezani uz kocku i kockanje. Neka druga istraživanja jasno su pokazala da ovisnost o kockanju kod muškaraca počinje baš u vrlo ranoj adolescenciji, što vrlo negativno utječe na njihov ukupni emocionalni razvoj. Dokazano je i da je ovisnost o kockanju daleko veća i češća kod muškaraca negoli kod žena, a ako se gledaju neke specifičnosti, onda su žene češće solistice, dok se muškarci češće odlučuju za kockanje u grupama. A za sve vrijedi jednako – kada kocka zavlada čovjekom, ruši sve pred sobom. Ona postaje njegova opasna droga i više nema snage prestati.

Ilustracija: Pixabay.com

KOCKARI DRŽAVU I KOŠTAJU

Još 1980. patološko je kockanje prihvaćeno u medicini kao psihički poremećaj – poremećaj navika i kontrole nagona. A postoji još gora faza ili kategorija kada se javi i narušena kontrola nad kockanjem, kada kocka ima prednost pred svim drugim životno važnim aktivnostima, čak i onda kada je jasno da se ide u propast. Oni jednostavno ne znaju, ne mogu stati. Nisu ni vidjeli, a ni čuli za bezvremenski savjet Baltasara Moralesa, cijenjenog španjolskog filozofa, koji je izrekao jednu od najjasnijih poruka za kockanje: “Odustani dok napreduješ, odnosno dobivaš”. Znanstvenici će reći kako bolest kockanja hrane društvo i dežurna politika, čiji sustav na svim razinama dopušta kocku, podržava ju, pa i sudjeluje u njezinoj organizaciji, kako bi od nje uzeli svoj dio kolača kao profit. O problemima koji se javljaju vezano za fizičko i mentalno zdravlje zaluđenih kockara i članova njihovih obitelji tada se ne razmišlja.

A koliko je to pogrešno dokazali su naši znanstvenici u istraživanju koje kaže kako društveni troškovi ovisnosti o kockanju u Hrvatskoj čine između 34 i 77 posto ukupnih godišnjih prihoda od igara na sreću. Po svakom kockaru ukupni je godišnji trošak 6555 kuna, od čega najveći udio, 78 posto, čine troškovi povezani s tržištem rada, poput gubitka posla i socijalnih naknada. Ukupni godišnji trošak po ovisniku o kockanju iznosi 11.380 kuna, gdje su također najznačajniji troškovi povezani s tržištem rada, a osjetan udio imaju i zdravstveni i financijski troškovi. Istraživanje je pokazalo kako je ekonomski i društveni trošak kockanja u Hrvatskoj godišnje težak oko 519 milijuna kuna, a prema strožem kriteriju stope ovisnosti i 1,1 milijardu. A, primjerice, prihodi od kockanja su 2019. godine iznosili oko 1,5 milijardi. Znači da su troškovi kockanja bili između 35 i 77 posto državnih prihoda. To će reći kako istraživanje relativizira korist države od kockanja i da je od velikog interesa da se broj onih koji posežu za kockom što više i što brže smanji.

KONJI PAMETNIJI OD LJUDI

Struka upozorava kako je velik broj istraživanja dokazao da je problem oglašavanje kockanja koje negativno utječe na problematične kockare i na mlade koji kockaju. Zato se zalažu za strože standarde oglašavanja, bez glorifikacije silno velikih dobitaka, regulaciju vremena oglašavanja, borbu protiv ilegalnih kladionica i igara na sreću, kao i strogo kažnjavanje onih koji omogućuju pristup maloljetnicima.

Kockanje se ne smije prikazivati kao nešto što je normalno, pa čak i poželjno u društvu. Bolje od toga je podsjetiti na riječi američkog glumca Willa Rogersa, koji reče: “Konji su pametniji od ljudi. Nikada niste čuli da je neki konj ostao bez ičega kladeći se na čovjeka”.