GORDANA BULJAN FLANDER: Volim raditi s djecom, ali često me frustrira borba sa sustavom
Prof. dr. sc. Gordana Buljan Flander dobitnica je Nagrade za životno djelo, za promicanje prava djeteta u 2018. godini.
Piše: Marina Vraneković
Za Media servis ispričala je koji su joj trenuci karijere najviše ostali u pamćenju i koji su aktualni problemi na području dječjih prava.
Povodom Međunarodnog dana Konvencije UN-a o pravima djeteta, u nadležnom Ministarstvu održala se svečana dodjela Nagrade za promicanje prava djeteta u 2018. godini. Nagrada za životno djelo ide u ruke psihologinji Gordani Buljan Flander, koja se već više od 30 godina svoje karijere bavi djecom.
“Lijepo je kad te vlastita država prepozna i prizna rad, jer meni je posao lagan. Volim raditi s djecom, znam da im terapijski mogu pomoći. Ono što me često frustrira je borba sa sustavom. Posebno borba sa sustavom kad se radi o zlostavljanoj djeci, gdje treba žurno reagirati.”
Gordana Buljan Flander je početkom 90-ih, kada je počeo rat, volontirala u Skloništu za žene i djecu – žrtve obiteljskog nasilja, a istovremeno je radila u Klaićevoj bolnici. Tada je shvatila da postoje brojne rupe na području zaštite djeteta.
“Nikako mi nije bilo jasno kako dijete koje je silovano od vlastitog roditelja, kako dijete koje je pretučeno od vlastitog roditelja može samo na potpis tog istog roditelja biti pušteno doma.”
Buljan Flander dobila je priliku otići na sedmogodišnju specijalizaciju o zaštiti zlostavljane djece, gdje je učila od najboljih američkih stručnjaka.
“Istovremeno, kako je bio rat, radila sam zaista u kampovima i u dječjoj bolnici i u raznim organizacijama nevladinim, na zaštiti djece koja su traumatizirana. Moj prvi ratni slučaj je dijete koje je imalo sedam godina i silovano je od oca i tri vojnika.”
Sva ta iskustva u radu sa zlostavljanom djecom, bila su joj poticaj za pokretanjem Hrabrog telefona, ali shvatila je kako nevladine organizacije ne mogu napraviti puno. Prije 15 godina pokrenula je inicijativu za osnivanjem Poliklinike za zaštitu djece Grada Zagreba, čija je danas ravnateljica. Iako se napravilo puno, mnogi su problemi još tu. Jedan od većih je suradnja među institucijama.
“Jedan primjer – u Poliklinici nudimo sucima da dijete ne mora ići na sud, nego da bude u Poliklinici ispitano, to zakon omogućava. Sucima onda damo DVD sa snimljenim intervjuem s djetetom pa dijete ne mora ići na sud. Rijetko koji sudac to koristi. Prekršajni suci redovito dolaze, a za kaznene se nadam da će shvatiti koliko je to važno, da dijete ne mora ići na sud.”
Godišnje nagrade za promicanje prava djeteta, dodijeljene su i Denisu Paveli te Kristini Čunović.