DRUŠTVO: Milivoj Pašiček – Što nakon hita “Mrzim Dinamo, srpsko ime to” hitmejkera Livaje i Subašića?!
Nakon novog hita “Mrzim Dinamo, srpsko ime to”, što su ga otpjevali Marko Livaja, sadašnji reprezentativac Hajduka, i Danijel Subašić, bivši reprezentativac Hajduka, u duetu u zemlji u kojoj se bez sankcija može i tako prenositi mržnja, i na nju poticati, možda ostraščeni nogometaši zaplove i estradnim vodama.
Piše: Milivoj Pašiček
U ovoj zemlji gdje se šuti i gleda u pod kad se događaju ovakvi ispadi, u kukavičluku koji ima korijene u svim porama društvo, gotovo da je šutnja o mržnji posve prihvatljiva. Eto, policija, koja kaže kako često i snima skupove na kojima bi se nešto nepoćudno moglo dogoditi, čini se da nije ništa ni vidjela a ni čula, iako se snimke “estradnih umjetnika” vrte na društvenim mrežama, hit su na internetu, ali i u mnogim medijima.
Šute i u Hrvatskom nogometnom savezu, kao da se to njih ne tiče, kupuju možda vrijeme, da vide što će učiniti svi drugi. Šuti i izbornik Zlatko Dalić čija je zvijezda Livaja najprije pjevao na ramenima navijača, a potom i u duetu sa Subašićem. Šuti i Livaja, a šuti i Subašić. Ni riječ isprike. Može li se mirno nositi hrvatski grb na dresu, a da se sve ovo odšuti?! I hoće li Livaja i oni koji ga šutnjom podržavaju osjećati sram slušajući jednoga dana himnu na stadionu u Maksimiru gdje igra Dinamo kojeg eto mrzi zbog srpskog imena?!
A taj isti Livaja, za one koji duže ne pamte, istina kao tinejdžer, bio je na korak do Dinama kada ga Hajduk nije htio, govorio je kako mu je Dinamo na srcu i ljubio je Dinamov grb. Mamići su ga već za ruku vodili u Zagreb, a onda se tu našao legenda Hajduka Šurjak, koji je pomogao da ipak ostane u Splitu.
Ma, nije za sve naravno kriv samo Livaja i njegova eksplicitna “ljubav” prema Dinamu, jer su naša nogometna igrališta, ali i sudari navijača prije i poslije utakmica često incidenti u kojima se čuju poruke poput “ubij tovara” i slično, a da se nakon toga baš ništa ne događa. Tako se sije sjeme zla, a kada se stvari ne sijeku u korijenu, onda one rastu i šire se mržnjom u ime tobožnje ljubavi prema voljenom klubu.
A sve one koji pokušavaju i ovaj incident relativizirati, gledajući kroz navijačke naočale, valja podsjetiti da bi nakon svega morala hitno reagirati Disciplinska komisija HNS-a, koja je znala drastično kazniti i za nevinije ponašanje. Uz to valja reći kako članak 325. Kaznenog zakona govori o “Javnom poticanju na mržnju” i glasi:
“Tko putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način javno potiče ili javnosti učini dostupnim letke, slike ili druge materijale kojima se poziva na nasilje ili mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine”.
Vrijeme je da se sijačima mržnje u nogometu i izvan njega jednom kaže – dosta!