DEČAK O MASSIMU: Čuli smo se danju i noću i satima pričali o životu

Nesuđeni nogometaš nije zaigrao za reprezentaciju, ali je zato prije 25 godina osnovao jedan od najpoznatijih hrvatskih bendova – grupu Vatra.

Ivan Dečak u TOP MUSIC DESKU TOP RADIJA prisjetio se prvog nastupa grupe na kojem je tadašnjeg gitaristu tijekom nastupa tresla struja, a kao srednjoškolac bio je, kako se opisao, psihodelik i zbog toga se nije ‘šmekao’ sa sadašnjom suprugom koja je tada bila pankerica. Voditeljici Gini Damjanović govorio je i o svom velikom prijatelju Massimu te je prepričao njihov prvi susret na kojemu mu je Massimo ‘prvi put otvorio vrata’.

Nesuđeni nogometaš Dečak odgovorio je na pitanje bi li igrao u reprezentaciji da je ostao u nogometu: „Naravno da bih igrao. Moraš vjerovati u sebe.“

Ivan je igrao u prvoj ligi. Zaigrao je čak i protiv Hajduka, Dinama i Varteksa. „Sjećam se jedne epizode. Igrao sam u tadašnjem klubu koji se zvao Mladost 127. Oni su bili prvoligaši i onda bi igrali, recimo, protiv Varteksa i mi kadeti izgubimo 11:1. I dođem doma sav sretan. Kaže stara – kako ste prošli?, a ja kažem- pa izgubili smo 11:1. Pita ona – što si sretan? A ja – Zabio sam gol!“, prisjetio se poznati glazbenik anegdote iz nogometnih dana.

Glazba je oduvijek bila pravi put za poznatog glazbenika. Ivan je još u srednjoj školi osnovao bend i otkrio je: „ Ja sam ti slušao samo i isključivo psihodeličnu glazbu – Led Zeppelin, Doorsi su mi bili ono..nisam znao da išta osim Doorsa postoji na planeti.“

Nekad tinejdžeri s velikim snovima, danas poznati bend čiji je glazbeni izričaj prepoznao veliki broj vjernih obožavatelja. ‘Vatra’ uskoro slavi 25. rođendan i pripremaju slavljenički koncert. Ivan se vratio unatrag i opisao prvi nastup:

„ Sjećam se našeg prvog nastupa. To su još bili fragmenti Vatre. Nismo još bili ozbiljan demo bend, nego smo tek počeli nešto u garaži mojih roditelja. Moja dva prijatelja i ja smo radili doček Nove godine u jednoj nedovršenoj zgradi koja je imala veliki podrum. Pozvali smo jedno 50 ljudi. Čitava generacija grada Virovitice je došla na taj doček i mi smo priredili naš prvi koncert.“

Prisjetio se Ivan, kako je rekao, tog dočeka ’96., ali i nesvakidašnje situacije koju pamti s prvog nastupa: „Naš tadašnji gitarist je cijeli koncert govorio da ga trese struja. Mi smo rekli – ma daj, lažeš, pijan si! Poslije smo skužili da mu je netko stvarno prolio pivo u produžni…al’ dobro je izgledao!“

Od pozornice u Virovitici pa do dijeljenja bine u Zagrebu sa škotskim legendama  – Simple Minds. Dečak za članove benda ima samo riječi hvale: „Stvarno sam doživio da što su veće zvijezde nekako djeluju normalniji ljudi.“ te nastavio:

„Nevjerojatno mi je to. Mislim i dan danas ne mogu pojmiti da su nam dozvolili da uđemo, da tako kažem, u njihov privatan prostor. Valjda im je bio takav dan ili su jednostavno takvi ljudi.“

Grupa Vatra studijski je jaka. Čak deset albuma je iza njih, jedan je i friško izašao, a Dečak već piše i novi album. O tome je li ikad razmišljao da grupa prestane snimati i da samo svira, poznati glazbenik je rekao: „Ne mogu to, meni je to neodvojivo. Stan sam kupovao tako da mogu u njemu složiti jedan studio – i stvarno imam studio. Mali je to studio u centru mog stana. Napravio sam sobu u sobi i to je moja kancelarija. Ujutro odvezem kćer u školu, sina u vrtić i kad se vratim skuham kavu i zatvorim se u taj svoj studio dok ne moram ići. Tamo izgubiš pojam o vremenu, tamo najbolje možeš skinuti kile, nije ti do hrane i ni do ničega. Samo radiš, fokusiraš se na to i vrijeme ne postoji.“, i zaključio je: „Ono što mogu zamisliti je upravo kontra, da ću čitav život pisati pjesme.“

Aktualni album ‘Javi se kad stigneš’ uskoro izlazi na vinilu. U pjesmama s novog albuma Dečak donosi razmišljanja o međuljudskim odnosima, kako se mijenjaju, kako rastu, pucaju. U svom životu poznati glazbenik njeguje jedan odnos još iz najmlađih dana. Suprugu Ninu upoznao je još u vrtiću. O tome što je po njemu važno za kvalitetan partnerski odnos, rekao je:

„To se mijenja iz dana u dan. (…) Te savršene veze na kraju dana ipak puknu. Mi imamo savršeno nesavršenu vezu. Poznajemo se od vrtića i stvarno imamo prvu zajedničku fotografiju na naslovnici lokalnog lista – slikali su nas u vrtiću.“

Kasnije se i nisu baš ‘šmekali’. Nina je bila pankerica, a on, opisivao je Dečak, psihodelik. No njihova priča imala je sretan kraj: „Kasnije smo se ipak skužili, imamo dvoje divne djece. Povjerenje, ljubav, prijateljstvo, uzajamno poštovanje, razumijevanje, kompromisi. (…)“

Poznati glazbenik bio je veliki prijatelj s preminulom glazbenom legendom, Massimom. Prisjetio se Ivan njihovog upoznavanja:

„Ja sam to njemu prepričavao nekoliko puta. Čak sam i pročitao jedan intervju gdje je on prepričao tu anegdotu. On se te anegdote ne sjeća. Stajao sam na jednom uglu, na Trešnjevci gdje i dan danas živim. Padala je kiša. Ja ne nosim kišobran, mrzim kišobran i uhvatila me u gradu kiša. I mi smo imali prvi album tad, a to mi je već tad bio pokazatelj kako Max zapravo istražuje.

On je stvarno bio veliki istraživač, nije se bojao ‘otići u nekakve ulice’ koje su mu nepoznate. Otvorio je  vrata tog auta. Unutra je bio Massimo Savić i rekao- mali upadaj! I ubacio me u auto i odvezao me doma. To je bio nekako naš početak prijateljstva. Uvijek kažem – tad mi je prvi put otvorio vrata. (..)“

Dečak je pričao o tome koliko je velik čovjek bio Massimo koji je njemu i grupi uvijek davao podršku:

„On bi recimo imao veliki koncert u Beogradu gdje bi pružio ruku i izveo nas na tu veliku pozornicu i stavio nas ne kao predgrupu već na polovicu svog koncerta i rekao – ljudi, ovo je jedan bend, možda ne znate za njih, ali poslušajte ih. I to je napravio više puta. Uvijek se bezrezervno davao i u pogledu savjeta. U pogledu pravog i iskrenog prijateljstva, mi smo znali jedan drugog nazvati u bilo koje doba dana ili noći, pričati satima o životu, o modi, o glazbi, o sportu. To su trenuci koji ostaju zauvijek.“