DALIJA OREŠKOVIĆ: Ne tražite me ispriku Karamarku, radije tražite Plenkovićevu smjenu

Tomislasv Karamarko, bivši čelnik HDZ-a, bio se oglasio u povodu odluke Visokog upravnog suda koji je pravomoćno poništio odluku Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa iz 2016. kojom je bilo utvrđeno da je bio u sukobu interesa zbog čega je, kaže, otišao iz politike.

“Dalija Orešković nakon što je izvršila svoju zadaću, donoseći nezakonitu presudu povjerenstva za štošta, nagrađena je lansiranjem u “visoku” politiku. I njoj se isplatilo”, napisao je Karamarko na Facebooku, trežaći ispriku od Dalije Orešković, koja je tada bila predsjednica Povjerenstva.

O toj temi oglasio se i politički analitičar Žarko Puhovski, koji je rekao da bi se Orešković trebala ispričati. Sada se oglasila saborska zastupnica stranke Centar Dalija Orešković i pojasnila im zašto se neće ispričati.

Ovo je njezina objava na Facebooku:

Ne trebate me pitati da se ispričam Tomislavu Karamarku, isprika bi bila uvreda za sve za što se i nadalje na drugačiji način borim. Radije tražite Plenkovićevu smjenu

Zanimljiv se spin nameće u javnosti. Računa se na protek vremena i kratkoću pamćenja, na kolektivan zaborav o čemu se tu zapravo radi, kao i na to da si čak niti uvaženi politički analitičar kao što je to Žarko Puhovski, neće dati truda pročitati nekoliko desetaka stranica sudskih odluka, prije nego što nešto zbrljano i površno prokomentira u medijima. I time je otvoren put da svaka HDZ-ova laž i manipulacija, postane istina.
Kaže Puhovski da je Karamarko dobio neku vrstu satisfakcije, pa da je stoga moj odgovor, s kojim se odbijam ispričati, nedopustiv, jer je sud utvrdio da „ona“ nije postupila ispravno.

Vrlo rado ću prihvatiti da sam glavni idejni tvorac svih odluka kojima se utvrđuje povreda načela djelovanja u praksi Povjerenstva, pa tako i ove, jer je u ono vrijeme moje početno teorijsko znanje o materiji sukoba interesa udaralo tempo u razvoju prakse i izgradnji jedne nove institucije, koja je u mom mandatu uživala povjerenje građana, medija, stručne i šire javnosti i u tom je smislu bila moćna, unatoč iznimno slabim ovlastima. Taj se autoritet stvarao načinom rada, rezultatima i kvalitetom donesenih odluka koje su godinama na sudu uredno potvrđivane.

Uz pretpostavku da sam imala najveći utjecaj na njezin sadržaj i sam tekst, činjenica je da je odluku o Povjerenstvu donijelo Povjerenstvo kao kolektivno tijelo. Iz saziva Povjerenstva koji su u donošenju te odluke sudjelovali, dvoje ljudi je ponovno izbrano i u sadašnji saziv. Nikome nije palo na pamet i od njih zatražiti ili postaviti pitanje znaju li obavljati posao kojeg i nadalje rade (o.a. – podrška bivšim kolegama, ovaj komentar nije kontra njih, već kontra mizoginih kukavica u javnom prostoru). Odluku Povjerenstva je potvrdio prvostupanjski sud. Pa potom i Visoki upravni sud. Bilo kakva isprika nije zatražena niti od prvostupanjskog niti od drugostupanjskog suda. A nisam čula niti da se ikada u bilo kojem drugom slučaju tražila isprika bilo kojeg od 1710 sudaca i sutkinja koliko ih Hrvatska ima, radi donošenja neke presude koja je oborena na višem stupnju, niti bi to baš bilo normalno.
Pa zašto je onda nekome palo na pamet da zatraži moju? Zato da se u svijest građana nametne misao da sam u nečemu pogriješila. Da se skine aureola koju još iz onog vremena baštinim. Zato što više nisam dio nekog neovisnog tijela koje o nečemu odlučuje, već sam napadač u političkom ringu, a tu još više smetam.
Smetam zato što za razliku od Puhovskog znam da utvrđene činjenice u slučaju Karamarko, niti jedan sud nikada nije osporio. Nije čak osporeno niti to da je bio u potencijalnom sukobu interesa, te da je povrijedio načela djelovanja. Smetam zato što dosadno ponavljam da se ovdje uopće ne radi o Karamarku, već o političkoj instrumentalizaciji Ustavnog suda, kako se ne bi dogodilo da utvrđeni sukob interesa okonča i Plenkovićevu političku karijeru.

Ustavni sud je ukinuo presude upravnih sudova protiv Karamarka i dao im uputu kako da potom sude. I to ne samo u ovom predmetu. S obzirom da je cilj bio zaštita Plenkovića od brojnih afera s kojima se Povjerenstvo već počelo baviti, Ustavni sud je osporio nadležnost i ovlast Povjerenstva da donosi odluke o sukobu interesa i povredi etičkih načela. Ono što sira javnost ne zna je to da je Ustavni sud Karamarku praktički napisao novu upravnu tužbu, zbog koje u ponovljenom postupku upravni sudovi nisu niti imali drugu mogućnost nego da u skladu s uputom Ustavnog suda utvrde da za pokretanje postupka protiv Karamarka nisu bili ispunjeni uvjeti, jer Povjerenstvo, eto, po novom tumačenju, nema takvih ovlasti. U međuvremenu je HDZ promijenio i Zakon u kojem se to dodatno potvrđuje. Time nije pala samo odluka protiv Karamarka, već i čitava dotadašnja, više godina potvrđivana praksa, kao i smisao postojanja Povjerenstva kao preventivnog antikorupcijskog tijela.
P

o HDZ-ovom modelu puštanja korupcije s lanca, o povredi etičkih načela ubuduće će odlučivati neka druga povjerenstva ili vijeća, jedno na razini vlade, druga na razini gradova i općina, takvih jedno 577. Sva ta nova tijela, samo ne i ono pravo, neovisno Povjerenstvo koje je bilo jedino tijelo koje je takve odluke znalo i moglo donositi. Smisao ovog poteza HDZ-a bio je da batina s kojom se sprječava sukob interesa bude što slabija i manja, odnosno da je zapravo niti nema.
Zanimljivo je da se isprika ne traži niti od HDZ-ovaca koji su se u ono vrijeme kada se eliminirao Karamarko skrivali iza „suknje“ te moje odluke. Ne traži se isprika niti od Andreja Plenkovića koji je svjež pristigao iz Brisela kako bi na stranačkom skupu pred dupkom punom dvoranom zagalamio da stranka ne može biti taoc jednog čovjeka.

Za razliku od HDZ-ove ergele uhljeba, podobnika, poslušnika, onih koji su mladi stekli nekretninsko carstvo vrijedno na desetke milijuna kuna, ili iz državnih tvrtki basnoslovne bonuse, otpremnine, limuzine, onih koji se nezasluženo cerekaju uz privilegije, uživaju u zakupu ili najmu državne imovine bez da plaćaju naknade ili bez pokrića primaju poticaje i subvencije dok sve oko njih što taknu propada i tone, ja u životu u materijalnom smislu nisam stekla puno. Živim u stanu od 50 kvadrata, kupljenom na kredit kojeg otplaćujem, i vozim polovan auto.

Ali u ono što pribrajam da sam stekla, bilo je i to da sam svoje znanje, rad i trud ugradila u postavljanje temelja jedne važne državne institucije. S ponosom i s veseljem sam završila mandat, jer sam znala da iza mene ostaje nešto gdje se rezultati vide, nešto što vrijedi. Na drugima je bilo da nastave, da grade i nadograđuju dalje. Tako bi to trebalo biti. Ne mogu to razumjeti oni koji žive od korupcije, potkopavajući državu i njezine institucije.

U moru krivih teza i glupe propagande, pa tako i one da sam okončala karijeru političara od kojeg su se bojali HDZ-ovi i drugi silni muževi, mogu mirno uživati u nezasluženoj slavi i keksima Domaćica & žena koja je srušila Kramarka. A što se Karamarka tiče, ako misli da ikome vrijedi, neka se vrati