ZDRAVLJE OD SUNCA: Kako se i od kojih sve bolesti liječiti sunčanjem?

Sunce je ljekovito, i to u tako velikim razmjerima da ih je suvremenom čovjeku često teško pojmiti – kaže dr. Richard Hobday, britanski stručnjak koji se dugi niz godina bavi terapijom uz pomoć sunčevih zraka.

Sunce je središnja zvijezda našeg planetarnog sustava, koja daje toplinu i svjetlost bez kojih ne bi bilo života na Zemlji.

Ono neumorno isijava energiju u obliku valova, svjetlosti i raznih zraka. Do nas na Zemlji stižu samo sunčeva svjetlost te ultraljubičasti i infracrveni valovi.

Iako su se ljudi u davnoj i bližoj prošlosti liječili upravo uz pomoć sunčeve energije, danas se, nažalost, o suncu govori samo u kontekstu štetnog djelovanja, UV zraka i melanoma, dok se njegove dobrobiti prešućuju. Zbog toga većina ljudi izbjegava biti na suncu.

Mnogi zaboravljaju da je ljudskom organizmu neophodna sunčeva svjetlost, ne samo radi stvaranja vitamina D nego i zbog brojnih drugih zdravstvenih dobrobiti.Liječenje sunčevom energijom kroz povijest

Mnogi drevni narodi štovali su Sunce poput božanstva i znali su za njegove blagodati i ljekovita svojstva. Stari Egipćani, Rimljani i Grci, te druge drevne civilizacije, sunčevu energiju uspješno su koristili u liječenju raznih oboljenja.

Egipćani su prvi koristili određene boje spektra za liječenje, a Grci su u Heliopolisu, Gradu Sunca, sunčevu svjetlost lomili na spektralne komponente ili boje, od kojih bi svaka služila je za liječenje određene bolesti.

Grčki povjesničar Herodot, koji se naziva i ocem helioterapije, terapije sunčevom svjetlošću, smatrao je da je izlaganje suncu potrebno svim bolesnim osobama, kao i onima koji imaju manjak kilograma, piše Alternativa za Vas.

U 2. st. pr. Kr. grčki liječnik Soran propisivao je sunčanje tijela za liječenje kroničnih bolesti poput astme, paralize, epilepsije, hemoragije, bolesti jednjaka i žutice.

Rimski znanstvenik Plinije Stariji također je vjerovao u snagu i ljekovitost sunca pa se svaki dan sunčao nakon laganog ručka i kupke.

Slavni arapski filozof i znanstvenik Ibn Sina, koji je živio u 11. st., sunčanje je preporučivao za išijas, astmu, otekline i vodenu bolest.

U 18. st. njemački liječnik Hufeland je u knjizi “Makrobiotika” napisao da osobe koje se premalo izlažu suncu postaju blijede, apatične i gube životnu energiju.

Primjena sunčevih zraka u 20. stoljeću

Slavni helioterapeut i liječnik Auguste Rollier u 1. polovici 20. st. sunčanjem je vrlo uspješno liječio pacijente oboljele od tuberkuloze i drugih bolesti, poput varikoznih čireva, rahitisa i osteomijelitisa.

Njegove su klinike bile na visokim nadmorskim visinama, gdje je zrak bio svjež.

Uz pomoć sunca liječio je čak i Hodgkinovu bolest, vrstu raka koja pogađa limfne žlijezde, no to je prošlo nezapaženo jer je rak tada, za razliku od tuberkuloze, bio vrlo rijetka bolest.

Dr. Rollier bi pacijentima prvo propisao tzv. zračnu kupku, odnosno boravak na hladnom i svježem zraku, a nakon toga bi ih postupno izlagao suncu, dio po dio tijela – prvo stopala, zatim noge i ruke, a tek na kraju prsa i abdomen, koji su najosjetljiviji.

Primijetio je da je izlaganje suncu u jutarnjim satima korisnije nego sunčanje u bilo koje drugo doba dana.

U 20. st. helioterapija se koristila i u liječenju i prevenciji rahitisa te u dezinfekciji i liječenju rana.

Liječnici su tijekom Prvog svjetskog rata teško ranjene vojnike s otvorenim ranama izlagali suncu te su primijetili da njihove rane i bez antibiotika brzo zacjeljuju.

Sunce je čistilo rane i ubrzavalo izlječenje.  Danac Niels Finsen prvi je liječnik koji je sunčevu energiju koristio kao lijek i koji je istodobno istraživao njezin utjecaj na ljudsko zdravlje.

U liječenju pacijenata oboljelih od tzv. lupus tuberkuloze primjenjivao je koncentrirano ultraljubičasto zračenje.

Iako nije točno znao kako to zračenje djeluje, naslutio je da ono potiče tijelo na – samoizlječenje.

Istarski slučaj izlječenja uz pomoć sunca

Dr. Richard Hobday razgovarao je s jednom ženom iz Istre, čijoj je bolesnoj baki početkom 20. st. liječnik savjetovao da se sunča naga.

Baka je tada imala bolest grlića maternice i po preporuci liječnika svaki dan se izlagala suncu pokrivena samo ručnikom preko intimnih dijelova tijela.

Zahvaljujući toj jednostavnoj terapiji ona se izliječila i još dugo poživjela.

Možete li zamisliti da vam današnji liječnici, osim eventualno dermatologa, savjetuju da se liječite sunčanjem?

Kako su lijekovi zamijenili sunce

Do 30-ih godina 20 st. liječnici su često pacijentima propisivali liječenje sunčanjem.

Nažalost, napretkom medicine, helioterapija je polako počela padati u zaborav.

“Godine 1938. otkriven je penicilin i medicinska znanost, potpomognuta velikom propagandnom mašinerijom financiranom novcem petrokemijske industrije, okrenula se farmaceutici” – kaže dr. Hobday.

Lijekovi su prerasli u veliki biznis, a terapija sunčevom svjetlošću, koja je besplatna i neškodljiva, postala je stvar prošlosti kojom se bavi vrlo mali broj ljudi.

Sunčev vitamin – izvor imuniteta i zdravlja

Vaše tijelo treba sunčevu svjetlost kako bi proizvelo vitamin D sintetizirajući ga u koži.

Taj je vitamin neophodan za rast i zaštitu zuba i kostiju te za snažan imunosni sustav.

Ako se ne izlažete dovoljno suncu, tada povećavate rizik od bolesti koje nastaju zbog manjka vitamina D.

Manjak vitamina D može dovesti do:

prijeloma kuka i degenerativnih bolesti kostiju
rahitisa (iako se smatra da nastaje zbog loše prehrane, pravi uzrok nastanka ove bolesti je zapravo manjak sunčeve svjetlosti)
osteoporoze
dijabetesa tipa 1 i 2
epileptičkih napadaja
raka debelog crijeva
raka prostate
zloćudnog melanoma
raka dojke
tuberkuloze

Tijelo bolje iskorištava onaj vitamin D koji je dobiven od sunca nego onaj iz hrane, koji u većim količinama može biti toksičan.

U slučaju da imate ozbiljan manjak “sunčevog vitamina”, vaš organizam ne može apsorbirati dovoljno kalcija.

Stoga, vaše kosti postaju krhke i slabe.

Nedostatak sunčeve svjetlosti i u davnoj se prošlosti dovodio u vezu s krhkim i slabim kostima.

U 5. st. pr. Kr. grčki povjesničar Herodot je, nakon što je vidio posmrtne ostatke žrtava poslije jedne bitke, napisao kako su lubanje Egipćana jako tvrde, a one Perzijanaca tanke i krhke.

Egipćani su, naime, brijali glavu i izlagali je suncu, dok su Perzijanci nosili filcane kape.

NE PROPUSTITE:

PRIRODNI “NAJ” FAKTOR: Sunčajte se sigurno bez štetnih zaštitnih krema – čitajte OVDJE.