POLITIKA: Milivoj Pašiček – Svi u HDZ, lakše je i umrijeti s partijskom knjižicom

Piše: Milivoj Pašiček

Još uvijek sam pod dojmom scena iz Sabora u kojima su HDZ-ovi predsjedavajući – od Jandrokovića, preko Brkića pa do Reinera – izdržali sve što što im je u lice izgovoreno, ponekad kao u birtiji, a oni su to otrpjeli u ime višeg, onog partijskog cilja – zagrabiti dublje u džepove građana za još više financijskih sredstava za izbornu promidžbu za EU kampanju.

A onda ne znam smijati li se ili plakati kad ugledah tu svitu povlaštene HDZ-ove kaste koja nakon najduže rasprave u Saboru, u kojoj nisu sudjelovali, dolaze u ponoć uzeti gotov kolač, jer znaju da imaju dovoljno ruku, i svojih i onih što su iz raznih razloga izdali stranke u kojima su bili prije toga. Zlu ne trebalo pojavio se, neuobičajenu, uoči glasanja likom i govorom i sam premijer Plenković da bi, kako je rekao „izrazio solidarnost sa saborskim zastupnicima koji će večeras glasati“. Zamislite, solidarnost!

Bio je znači silno zabrinut za svoje dizače ruku, bojeći se da će pospani u ponoć možda stisnuti krivu tipku, iako su bili negdje na čekanju s partijskom zabranom napuštanja grada Zagreba, kako nešto ne bi pošlo po zlu. Oh, da, sjetio se premijer i onih iz Mosta, koji su pokušali zaustaviti dodatnu pljačku građana za političke stranke i rekao da su „inzistiranjem na ‘filibusteringu’ Mostovci stavljali nepotrebne, besmislene, banalne, krive, loše amandmane, protiv interesa građana…“ Jer, građani su valjda glupi pa ne shvaćaju kako je više novca političarima doista pravi interes građana.

Paradirajući sa svojom svitom premijer je smetnuo s uma kako su Mostovci, ma što on mislio, uspjeli u svom naumu pokazati javnosti kako se HDZ bori za novac, jer želi naprasno donijeti Zakona o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma i to u okolnostima kao da nikada nije bilo važnijeg zakona. Zakonom se na neki način blokira referendumska inicijativa, unatoč tome što je referendum najviši čin demokracije. Važniji je novac za 14.000 političkih uhljeba koji harače Hrvatskom. Zakonskim izmjenama u 5 do 12 vladajući su dopuštene troškove kampanje za Europski parlament digli s milijun i pol na četiri milijuna kuna, a stranke bi od donatora mogle dobiti 3 puta (!) više novca nego dosad. Želi se pobijediti pod svaku cijenu – novcem! I to novcem građana!

I to i onih građana kojima je podignuta minimalna plaća na 3.000 kuna, a ministar Marko Pavić, kao da je sišao s oblaka, reče kako je vlada napravila značajan iskorak te im pružila dodatna sredstva za dostojanstven život. Da, dostojanstven život po HDZ-ovom ministru Paviću koji se proslavio i drugim izjavama poput: “Imamo ubrzani rast mirovina 69 kuna, nije malo!“ Ili, kad je rekao da zna kako se živi jer i njegova baka ima mirovinu od 1.800 kuna. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako i uz čiju pomoć baka uspije preživjeti.

To što Pavić i njegova HDZ braća i sestre sramote sebe i prodaju jad i tugu narodu najbolje se vidi i što su „velikodušno“ natjerali umirovljenike da idu raditi. Jer, tko im je kriv što su radili cijeli život, izdvajali za sve moguće i krpali razne rupe, a sada ne mogu preživjeti od milostinje koja im se mjesečno daje. A HDZ-ov bog je milostiv – radite dok ne umrete! Bi li se ta svita s desnicom na srcu, koja se zaklinje u ljubav prema vjeri i Bogu, posramila kad bi na radnom mjestu vidjeli te bake i prabake, djedove i pradjedove kako crnče da bi preživjeli? Naravno da ne bi, jer da imaju srama ne bi to činili.

Jesu li se ikad zapitali kako da netko ode u iole pristojan starački dom s mirovinom od 1.800 kuna, koliko ima baka ministra Pavića? Ma, lako za dragu baku ministra, već će on to riješiti, jer partijska knjižica je moćna. Ali kako da to riješi tzv. obični građanin, a reći ću posve obespravljeni podanik u ovoj zemlji, kad hoće u starački dom smjestiti svoju majku ili baku, a mora ga doplatiti i nekoliko tisuća kuna?! Držim se ovaj put samo umirovljenika, iako je u zemlji još mnogo obespravljenih i drugih kategorija građana koji žive na rubu bijede, ili u bijedi.

Možda je rješenje partijska knjižica? Svi u HDZ i lov na neko uhljebničko mjesto, na neko gdje se malo ili ništa ne radi, gdje se kao u Saboru ne mora dolaziti na posao, osim na glasanje, ako treba za partijski interes i u ponoć. Ili se s partijskom knjižicom uhljebiti u neke vode, ceste, šume… naravno hrvatske. A stoka sitnog zuba, ovce koje treba i dalje šišati, guske koje se vode kroz maglu u maglu neka i dalje crnče. Tko im je kriv kad su obični seljaci i građani, kada su poslušnici, kada šute i kada ih se tlači, kada nisu pripadnici ni kaste, a ni partije. Jer, morali su već naučiti kako je s partijskom knjižicom lakše i umrijeti. Partija daje, ona ne uzima. A kad uzima, ona to čini drugima. I sve to uvijek u ime naroda. Jer, narod si ih je odabrao.