O TOME SE GOVORI: Nenad Bjelica – vizionar i graditelj uspjeha Dinama
Svaki uspjeh, pa tako i sportski, traži svoje vrijeme. A vrijeme je danas novac više nego ikada prije, pa strpljenja za “građenje uspjeha” nema, bogati vlasnici klubova traže brzi uspjeh “sad i odmah”, “uspjeh preko noći”, “uspjeh po svaku cijenu”.
Piše: Ivica Maras (Media servis)
Ukoliko takav uspjeh izostane, “padaju glave” (najčešće trenerske) otpuštaju se čitavi stožeri stručnjaka i traže novi trenerski “genijalci” koji će već nakon trećeg treninga od gubitnika napraviti pobjednike. U takvim okolnostima, rijetki su treneri uspjeli realizirati svoje planove i vizije, jer je prva ozbiljnija kriza rezultata onima koji sjede u ložama, u pravilu govorila da glavni kormilar ne drži dobar smjer prema luci po imenu Uspjeh.
Nenad Bjelica uspješno kormilari Modrim brodom šesnaest mjeseci. Kroz to vrijeme napravio je značajne rezultatske iskorake (europsko proljeće Dinama nakon 49 godina!), i ugradio korak po korak u temelje Dinamove igre, sve važne principe i zahtjeve modernog nogometa po kriterijima u koje duboko vjeruje. Ljudi koji su ga doveli u klub i dali mu odriješene ruke kod izbora igrača i suradnika, bez uplitanja u njegov rad na travnjaku i odnose u svlačionici, učinili su puno, upravo svojim nečinjenjem.
Ostalo je učinila njegova trenerska nadarenost, sistematičnost i velika predanost poslu koji radi. Kombinacija ozbiljnosti, hrabrosti i mudrog ponašanja u međuljudskim odnosima nije tako česta, a kada se ipak skrasi u jednoj osobi, obično je na putu ka uspjehu prati i sreća (ostanak Olma i Livakovića na zajedničku sreću!). Improvizacija, nadahnuće i slučajnost neće puno reći o temeljima na kojima se gradila Dinamova momčad i igra kroz šesnaest mjeseci Nenada Bjelice na Modroj klupi.
Atalanta, treća momčad talijanske Serie A iz prošle sezone, nije u srijedu na Maksimiru grdno stradala igrom slučaja i sreće; ne radi se o nikakvoj “instant pobjedi”, već su se te večeri posložili svi kamenčići vizionarski iscrtanog mozaika, strpljivo i pametno slaganog od prvoga dana u Bjelicinoj eri. Začuđenost tako zrelom i nadmoćnom igrom Dinama, mogli su nakon Atalante iskazati samo oni kojima su još uvijek u glavi svi oni raniji brodolomi Modrih u Ligi prvaka, a koji nisu dovoljno upoznati s novim vjetrovima koji pušu na Maksimiru od svibnja protekle godine.
Ovaj se Dinamo ne boji izazova koje donosi igranje u Ligi prvaka, nije fasciniran bogatstvom svojih protivnika, niti njihovim zvučnim imenima. Ovaj Dinamo vjeruje u snagu i karakter momčadi koja je homogena i ima dobru momčadsku “kemiju”, viziju i rad nadarenog i ozbiljnog trenera, i zato imamo razloga vjerovati u nove europske iskorake hrvatskog prvaka.