IGOR RUDAN: Spavanje je starije od mozga

Podijelite članak

spavanje, spavačica

Pomalo je nezgodno što smo već ionako kratke živote prisiljeni rascjepkavati i dodatno kratiti spavanjem. Zašto se organizam mora isključiti, zajedno sa sviješću, i što zapravo tada radi, još uvijek je jedna od najvećih nepoznanica moderne znanosti – piše Igor Rudan, naš znanstvenik svjetskoga glasa na Facebooku.

U nastavku posta pod naslovom “Spavanje starije od mozga” kaže:

Teorija je jako puno, od toga da se oporavlja i imunološki dovodi nazad u red, odstranjujući sve štetno, beskorisno i opasno, do toga da konsolidira nova sjećanja i pohranjuje ih dugotrajno. No, ono što se danas zna jest da baš svako imalo kompliciranije živo biće, od najmanje vinske mušice do najvećeg plavog kita, mora spavati da bi živjelo. Međutim, evolucijski gledano, to je doista toliko opasno ponašanje, ostavljajući se na milost i nemilost grabežljivcima, te bez mogućnosti prikupljanja hrane ili parenja u to vrijeme, da je nevjerojatno da je san opstao kao svojstvo živih bića.

Prošlog se tjedna dosta priča o otkriću znanstvenika s Caltech-a u Pasadeni, objavljenog u znanstvenom časopisu “Current Biology”. Oni su pokazali da vrsta meduza Cassiopea, koja nema središnji živčani sustav, već samo živčane ogranke, smanjuje aktivnost pulsacije i micanja krakova tijekom noći. Ako se meduzama to onemogući, idućeg su dana znatno slabije pokretne i manje aktivne. Ako je spavanje noću obilježje već i tako jednostavnih organizama poput meduza, koje su metazoe, pitanje je koliko rano se evolucijski spavanje razvilo, i čemu uopće služi. Često su ovakvi neobični prodori okidač za potpuno nov pristup razmišljanju o nekom problemu, a spavanje je doista prilična zagonetka.

DODATAK: Ovaj je post doveo do jedne od najzanimljivijih rasprava do sada na mom zidu. Sugerirano je da je možda spavanje nastalo i prije nego su živi organizmi počeli evoluirati, te da živimo kako bismo spavali za vrijeme čega očito obavljamo važan ili možda najvažniji dio ovozemaljske misije, pa je spavanje, osim od mozga, starije i od evolucije, što bi značilo da je spavanje nastalo u vrijeme nastanka života ili tik iza toga. Zatim, da je možda spavanje naš život, a ovo što mislimo da je život je možda kontrolirana halucinacija ili čak san.

Možda spavanjem prelazimo u neke paralelne svemire, gdje se s nama dogadjaju neke sasvim druge stvari. A mozda smo u video-igrici na kompjuteru ogranicene memorije, pa nam svake noci “upload”-a novi nivo za iduci dan. Zatim, ako izlaganje oksitocinu može smanjiti potrebu za snom, i ako su oksitocin (hormon sreće ili tako nekako) i san podudarne stvari, možda je san potraga za srećom. Zanimljivo je i da živo biće bez sna ne bi dugo funkcioniralo, ali bez stanja budnosti bi i moglo, ako izuzmemo dohvat energenata.

Nadalje, čini se da “spavaju” ona živa bića koja imaju živčane stanice. Slijedila bi hipoteza da se živčane stanice obnavljaju, tj. nekako dovode na nulu nakon čega su spremne za djelovanje određeno vrijeme. Dok gledajući iz Artificial Neural Network perspektive, rekli bi da se radi backpropagation-u. Najvjerojatnije jest da neuroni iz nekog razloga trebaju dnevni “reset”. Ali zašto baš dan-noć, kao da svjetlost ima veze s time? Čudno je, zapravo, kako sve životinje nisu razvile noćni vid. Noću je bio potpun mrak.

Predator koji bi razvio noćni vid, imao bi nevjerojatnu prednost nad svima ostalima, i mogao bi ih sve jesti dok spavaju. No, izgleda da noću svi spavaju. Možda su na početku svi samo spavali, i došli tako na zemlju negdje iz svemira, a vid i budnost se razvili tek kasnije, pod utjecajem sunčeve svjetlosti? A možda je noću bilo užasno dosadno svima, jer bio je mrkli mrak, pa su svi prešli u “power saving mode” dok sunce opet ne izađe. A činjenica je i da se spavanje skraćuje trenutno kod ljudi, jer imamo umjetno svjetlo, smartphone, tablete i laptope.

Evo, netko pomakne neku našu mentalnu paradigmu (npr. da je mozak potreban za spavanje), i odjednom se otvori cijeli novi svemir mogućih interpretacija… Hvala svim FB prijateljima, ovo je sve zahvaljujući vama postalo puno zanimljivije nego što sam mogao očekivati.

Komentiraj