BITKA ZA RODITELJSTVO: Jesu li muškarci uskraćeni u pravu da brinu o svojoj djeci?

Podijelite članak

zagrljaj, djevojčica, otac

Koliko je istine u tvrdnji da žena sa sindrom zlonamjerne majke u procesu razvoda svjesno uskraćuje viđanje, ograničava susrete i druženja i na sve moguće načine pokušava oca spriječiti da provodi vrijeme sa svojim djetetom?

Piše: Branimir Fagač

Prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za statistiku u 2014. godini samo 10 posto djece oba spola, nakon rastave, povjereno je očevima na zajednički život, dok je majkama povjereno njih 86 posto, pa se ne može ne primojetiti da odnos i nije baš tako pravedan.

Kao razloge ovog očitog nesrazmjera pedagozi, psiholozi, pravnici i djelatnici Centara za socijalnu skrb, dakle sve zainteresirane strane, zasigurno će tražiti samo i jedino u očevu alkoholizmu, njegovu nasilnu ponašanju, slabom imovinskom statusu, nebrizi, pa i neznanju.

No, svi će oni, redom, pritom vjerojatno zaboraviti da su oba roditelja samo ljudi od krvi i mesa i da su oboje podložni navedenim devijantnim postupcima koji dovode do toga da su loši roditelji, te da time, svjesno i namjerno, zapostavljaju i zanemaruju dijete i direktno sudjeluju u kršenju njegova zakonom zagarantirana prava na život sa oba roditelja.

Osim svega gore navedenoga, još su alarmantniji podaci o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, upozoravaju iz Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.

“Strahovito je zabrinjavajući postotak zajedničke roditeljske skrbi koji je na nivou Republike Hrvatske svega tri posto, što je, ako usporedimo sa Švedskom, gdje je postotak prešao 40 posto, više nego očigledno da postoji veliki problem”, istaknuo je Oliver Čanić, predsjednik Hrvatske udruge za ravnopravno roditeljstvo.

Povodom press konferencije koju je organizirala Hrvatska udruga za ravnopravno roditeljstvo Zagreb je posjetio i poznati srpski biznismen Milan Popović, bivši partner Severine Vučković:

“Moj sin Aleksandar kaže, tata, ja volim mamu, ali ti mi fališ kad sam kod mame. Kad sam kod tebe, fali mi mama. To je tek samo jedan u nizu od bolnih problema s kojima se susrećem, a ne moram naglašavati da sina viđam u najmanju ruku premalo”, uzbuđeno priča Popović.

Zbog sudskog procesa kroz koji prolazi s bivšom partnericom Milan ne smije govoriti o detaljima svog slučaja, ali ističe da čita svu raspoloživu literaturu o roditeljskim pravima i psihološkom utjecaju neravnopravnosti roditeljstva.

“Nedavno sam proučavajući literaturu saznao da postoji sindrom tzv. zlonamjerne majke u procesu razvoda. One uskraćuju viđanje, ograničavaju susrete i druženja, na sve moguće načine pokušavaju oca spriječiti da uživa ako uopće dođe u priliku da provodi vrijeme sa svojim djetetom”, kaže Popović, koji tvrdi i da je lažno prijavljen za nasilje u obitelji.

Zbog takvih zabrinjavajućih slučajeva neravnopravnog roditeljstva kojih ima na stotine, Udruga je pokrenula inicijativu da model ravnopravnog roditeljstva zaživi u praksi, a ne samo na papiru. Pritom upozoravaju na niz problema s kojima se očevi nakon rastave, te u nepoštenoj i nefer, a ponekad i uzaludnoj borbi za ravnopravno uključivanje u život djeteta i dalje susreću.

“Veliki su i nepremostivi problemi u iznenađujuće nezainteresiranim Centrima za socijalnu skrb, u neučinkovitom pravosuđu i u policiji”, rekao je Čanić

Iz Udruge za ravnopravno roditeljstvo stoga traže izmjene Obiteljskog zakona prema kojima bi zajednička roditeljska skrb bila moguća na temelju prijedloga jednog roditelja, a ne kako je sad slučaj, kad je ona moguća jedino ako se oko toga dogovore oba roditelja.

Komentiraj