SLAVEN LETICA: Povodom Oluje o lebensraumu, ili ljudsko-životinjskom teritorijalnom nagonu
Bizarni teritorijalni nagon-imperativ slovačkih turista na maloj plaži u mojoj rodnoj Podgori, kao i zlokobna i zločinačka velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku kojoj je svrha bila osvajanje 70-tak posto teritorija bivše SFRJ, pa i slovenska težnja da arbitražnom prevarom osvoji dio hrvatskog teritorijalnog mora, imaju, nažalost, ishodište u ljudskom/životinjskom teritorijalnom nagonu – navodi u svojoj objavi na Facebooku Slaven Letica, naš poznati sociolog i sveučilišni profesor.
Svoju je objavio naslovio: “Povodom Oluje o lebensraumu”, a u njoj kaže:
Moju Gogu (Gordana Cerjan-Letica) posljednjih desetak dana naprosto „izluđuje“ pogled na dio naše (podgorske) plaže koju su, doslovce, okupirale dvije slovačke obitelji (vidi fotografiju).
Na tom, prostorno malenom, dijelu plaže, do slovačke „okupacije“, kupale su se obitelji s malom djecom, pa i obitelji naših sinova Bartola i Frane, pristojno i skladno dijeleći raspoloživi, ljeti poprilično ograničeni, prostor na plaži i u moru.
Nakon pojave Slovaka, plažnih okupatora, koji su privatizirali 50% prostora, ostalim kupačima ostao je izbor: sukob s drskim plažnim „okupatorima“ ili odlazak na druge djelove plaže.
U našem Malom Mistu u kojem svi žive od turizma nezamisliva je ideja da neko „okupatorima“ skrene pažnju kako je svaka okupacija plaže nepristojna, drska, pa i agresivna.
Ta činjenica također „izluđuje“ moju dragu ženu koja ne podnosi nepravde i okupacije svih vela i vrsta.
Što se mene tiče, ja „utjehu“ i objašnjenje, kao i obično, nastojim pronaći u korisnim teorijama.
U konkretnom slučaju pala mi je na pamet izuzetnno zanimljiva i provokativna knjiga američkog antropologa, brodvjeskog dramskog pisca i holivudskog scenarista Roberta Ardreya (16. listopada 1908. – 14. siječnja 1980.) objavljena pradavne 1966. „Teritorijalni imperativ“. Ključna je teza te knjige da se životinjski teoritorijalni nagon (primjerice pseći nagon i navika zapišavanja vlastitog teritorija) odnosi i na ljude kao – misleće životinje.
Evo kratkog citata iz spomenute knjige: „Čovjek je teritorijalna životinja kao što je to i ona ptica rugalica (američki drozd, engl. mockingbird) koja pjeva u blistavoj kalifornijskoj noći. Mi djelujemo onako kako djelujemo zbog razloga koji se nalaze u našoj evolucijskoj prošlosti, a ne u našoj kulturnoj sadašnjosti. Naše je ponašanje obilježje naše vrste kao što je to i izgled ljudske bedrene kosti ili konfiguracija živaca u kutku ljudskog mozga. Ako se borimo da obranimo vlasništvo nad vlastitom zemljom (imovinom) ili kad branimo suverenitet vlastite zemlje (domovine), činimo to zbog razloga koji se ne razlikuju i koji nisu manje svojstveni ili lakše iskorjenjivi od onih koje imaju druge životinje.“
Bizarni teritorijalni nagon-imperativ slovačkih turista na maloj plaži u mojoj rodnoj Podgori, kao i zlokobna i zločinačka velikosrpska agresija na Republiku Hrvatsku kojoj je svrha bila osvajanje 70-tak posto teritorija bivše SFRJ, pa i slovenska težnja da arbitražnom prevarom osvoji dio hrvatskog teritorijalnog mora, imaju, nažalost, ishodište u ljudskom/životinjskom teritorijalnom nagonu.
Taj je nagon Hitlerov nacizam i Miloševićev nacional-socijalizam pretvorio u doktrine o ugroženom ŽIVOTNOM PROSTORU – lebensraumu.
Važnost “Oluje” ogleda se i u tome što je porazila, nadam se i uništila, ideologiju svesrpskoga lebensrauma.
