MUSIĆ MILANOVIĆ PODRŽAVA SUPRUGA: U prostoriji gdje su svi cijepljeni ne trebaju maske
Naše mjere su zapravo vrlo liberalne, osim na onom samom početku kad je bio vrlo strog lockdown, ocijenila je gostujući u RTL Direktu epidemiologinja prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović.
“Generalno govoreći, naše mjere su, u usporedbi s nekim drugim zemljama – pogledajte Australiju, pogledajte Novi Zeland – vrlo liberalne. Usudila bih se reći da narativ nije pratio te liberalne mjere. Da je djelovalo puno strože nego što je bilo u praksi”, rekla je Musić Milanović za RTL.
Njezin suprug predsjednik RH Zoran Milanović jedan je od rijetkih čiji je narativ bitno drugačiji, pa tako između ostalog, u posljednje vrijeme zagovara prestanak nošenja maski.
Tako je na nedavnoj konferenciji za medije upitao “koji je smisao nošenja maski ako su svi u prostoriji cijepljeni?!” I Musić Milanović dijeli to mišljenje.
“Ako je rekao ‘u prostoriji u kojoj su svi ljudi cijepljeni’, ja isto mislim da ne treba nositi maske. Jer koji je onda smisao cijepljenja? Danas sam doživjela jedno predivno iskustvo. Bila sam predavač na kongresu koji su studenti farmacije organizirali u Studentskom centru i bilo je 200 studenata. I nije bilo maski, svi smo se vidjeli, mi smo vidjeli cijela lica, mi smo vidjeli osmjehe, ekspresiju, zato jer smo svi imali covid potvrde. Osim nagrade da sam sigurna da ako se zarazim, a to ne znači da se ja neću zaraziti, neću završiti na najgori mogući način, da neće biti fatalnog ishoda, druga nagrada mi je da ostvarim nekakav ljudski kontakt”, ispričala je.
Kazala je i kako joj je jako žao što postoji velika razina nepovjerenja u liječnike i ostale stručnjake. Takvu razinu nepovjerenja nije primijetila, kako kaže, u druge stvari poput liječnički prepisanih terapija.
“Ako si bolestan, iako ti liječnik prepiše neki terapiju, ne preispituješ na ovaj način na koji se sad preispituje”, kaže.
Smatra da je svijetom zavladala neka vrsta kolektivne panike, koju teško komentira jer priznaje da nema odgovor na ta pitanja s obzirom na to da nije ni sociologija ni psihologinja. Najviše joj je, kaže, žao djece koja su podnijela velik teret pandemije, a i sama ima sina koji trenutno pohađa treći razred srednje škole.
“Taj dječak je praktički zadnje dvije godine zatočen. Kao i svi njegovi vršnjaci. Kažu da tu djecu hormoni pucaju sa svih strana, da su neposlušni. Ali koju su ta djeca pokazala visoku razinu empatije, odgovornosti, prema svima nama, prema meni kao starijoj osobi, prema svima kada je trebalo zaštiti starije jer nije bilo cjepiva. Postoje situacije kada se ljudi mogu cijepiti, a ne žele se cijepiti zbog sebe, pa zar ne osjećaju neki dug prema toj djeci, koja su bila vrlo odgovorna kada je trebalo. Zar im ne žele vratiti'”, pita se.
U život se mogu vratiti samo ako skinemo maske, a skinuti ćemo ih kada će dovoljan broj ljudi biti procijepljen. Smatra da se trenutno toj djeci ugrožava i fizičko zdravlje jer su, između ostalog, propustila preventivne sistematske preglede u školama.
“Mi ugrožavamo tjelesno zdravlje, a o mentalnom zdravlju da ne govorim. Mnoge studije su sad već izašle koje govore o povećanoj incidenciji depresivnih simptoma. Definicija zdravlja uključuje i socijalno blagostanje. Do kada ćemo izdržati ekonomski? Kakvu ćemo zemlju ostaviti djeci? Zar im ne želimo zapravo omogućiti da skinu maske, da se gospodarstvo razvija, da im zaštitimo tjelesno i mentalno zdravlje, da počnu izlaziti i da, barem onaj manji dio svoje mladosti, jer jedna dio su dali nama, iskoriste kako smo mi uživali?”, zaključuje Musić Milanović.