DRUŠTVO: Milivoj Pašiček – U katoličkoj Hrvatskoj ni smrt nije sveta, ili “Krepo još jedan crveni”

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

U Hrvatskoj ni smrt više nije sveta. I to u zemlji koja se diči svojom vjerom, u kojoj se čak 86 posto građana izjašnjava da su kršćani, katolici, vjernici.

Izreka o mrtvima sve najbolje, zato što se oni ne mogu braniti, u Hrvatskoj više ne vrijedi. Jer, kako protumačiti da je u posljednje vrijeme odlazak nekoliko ljudi popraćen poplavom govora mržnje kojemu nema kraja. A posljednji je slučaj odlazak Stipe Milanovića, oca predsjedničkog kandidata Zorana Milanovića, o čemu su se mogli pročitati užasavajući i naslađujući komentari od kojih je jedan, onaj najblaži, koji kaže: „Krepo još jedan crveni“.

Koji je to Bog i kako izgleda taj u kojeg vjeruju ti primitivci, krkani, tipovi iz pećine, razni miševi i sitne protuhe izašle iz štakorskih rupa? Očito, nemamo istoga Boga, jer Bog i kršćanska vjera kažu kako valja zaštititi dostojanstvo pokojnika i da je to jedan od temelja vjere. Nije svatko Hrvat što se katoličanstvom diči, a ni katolik Hrvat. Ne, nije potrebno nekoga ljubiti, biti njegov simpatizer, navijač, fan, ali se ne može niti držati desnicu na srcu, klanjati u crkvi, dizati pogled prema nebu, a ne ponašati se onako kako nas vjera uči.

Nasilje, bezosjećajnost, ksenofobija i jezik mržnje na žalost narastaju u hrvatskom društvu sa svakim novim danom. I nisu više problem samo društvene mreže, jer govor mržnje čuje se sve glasnije i u javnom prostoru u obračunima gotovo svih koji ga čine. Lažno domoljublje i hrvatoljublje donijelo je novo mračno stanje da se u mržnji ne štedi niti mrtve. A nitko, pa ni Hrvatska, ne može se voljeti u mržnji prema bilo kome, posebno ne na planu raznolikosti prema onima koji ne dijele naše stavove, ne razmišljaju kao mi, imaju drukčije ukuse i sklonosti.

Mržnja je opasan osjećaj koji tjera da se nekome ili prema nečemu čini zlo, bolesno stanje neprijateljstva. Ali, mržnja nije samo osjećaj. Ona je i poremećaj uma, jer remeti psihičko stanje. Jaka mržnja, tvrde psihijatri, i patološki je fenomen. Svakom tko mržnju nosi u sebi, ona mu šteti. Uzrok je i raznim bolestima, pa i karcinomu.

Zato i poruka svim tim krkanima, pećinskim umovima, koji se proglašavaju velikim domoljubima i Hrvatima neka se stide, jer pljuju na Boga. A onima koji vode zemlju, koji vode to sve više raskalašeno i bolesno društvo, poruka da bi morali najaviti rat svim onim glasnogovornicima tobožnjeg rodoljublja i domoljublja koji potiču i uče druge mržnji. Jer oni ništa nisu naučili iz one Shakespearove: „Ako nekoga mrzi mnogo ljudi, to mora da je dobar čovjek“. No, ti i takvi za Williama Shakespearea nisu valjda ni čuli.