VIDEO: POTRESNO SVJEDOČANSTVO – Ubili su moju djevojčicu (4), a ubojice nisu pronađene
Zdenko Štefančić, otac 4-godišnje djevojčice Martine, koju su četnici ubili ’92. u Borovu Selu, progovorio je ekskluzivno za Bujicu: “Dvojica ubojica radili su u MUP-u nakon tzv. mirne reintegracije, a kada me je DORH pozvao na razgovor, nisu me pitali za moje dijete, nego za ratne zločine nad Srbima!“
U najpotresnijoj Bujici do sada, na Z1 televiziji gostovao je vukovarski dragovoljac, 70-postotni hrvatski ratni vojni invalid i bivši logoraš Zdenko Štefančić. Njegovu kćerkicu Martinu i majku Bernadicu u Borovu Selu, u noći s 20. na 21. ožujka 1992. godine, ubili su srpski teroristi. Za smrt majke i četverogodišnjeg djeteta Štefančić, koji se u Vukovar došao boriti iz Njemačke, saznao je u srpskom koncentracijskom logoru, a strašnu vijest potvrdio mu je brat, tijekom razmjene u Nemetinu 14. kolovoza ’92.
Pred Vojnim sudom u Beogradu Štefančić je osuđen na smrt zbog “rušenja ustavno-pravnog poretka SFRJ“, a njegov progon nastavilo je hrvatsko pravosuđe: – Zvali su me na DORH, ali me nisu pitali o ubojicama moga djeteta. Ispitivali su me radi ratnih zločina nad Srbima u Vukovaru!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u travnju 2015. godine odbio je isplatiti obitelji Štefančić odštetu od bijednih 400.000 kuna za ubojstvo djevojčice Martine i bake Bernadice, a isti taj Vrhovni sud u veljači 2019. godine pravomoćno je oslobodio Radenka Alavanju, ‘komandanta Štaba Teritorijalne obrane Borova Sela’ kojem se sudilo za ubojstva hrvatskih civila na okupiranom području. U izjavi za Bujicu saborski zastupnik Stiv Culej rekao je da je “upravo Alavanja spriječio obitelj Štefančić da ode iz Borova Sela, nakon čega su brutalno likvidirani“.
Štefančić sumnja da se ubojice malene Martine i danas nalaze u Borovu Selu: – Dvojica od ukupno četvorice počinitelja radili su u MUP-u nakon tzv. mirne reintegracije!
Pred kamerama Bujice, Nikola Kajkić, suspendirani istražitelj srpskih ratnih zločina, ekskluzivno je otkrio: – Ubojice Martine i njezine bake Bernadice vodio je zapovjednik Veselko Maksimović, zvani ‘Veso Palestinac’!
Novinarka Bujice danas je nazvala Milorada Pupovca, Olivera Frljića i Antu Tomića i pitala ih je znaju li tko je Martina Štefančić? Nisu znali, ali su zato znali tko je Aleksandra Zec…
U Bujici je objavljena rekonstrukcija strašnog zločina. U noći s 20. na 21. ožujka ’92. godine, oko 3 sata, četvorica srbočetnika iz automatskog oružja otvorili su rafalnu paljbu po prozoru dnevne sobe obitelji Štefančić, u Radničkoj ulici na broju 49, u Borovu Selu. U kući je bila malena Martina, baka Bernadica i Martinin stric Željko. Željka su teško ranili i pustili da iskrvari u mukama, a četverogodišnju Martinu i baku Bernadicu ubili na licu mjesta. Željko je nekim čudom ostao živ…
Obdukcijski nalaz malene Martine Štefančić pokazuje svu surovost teškog ratnog zločina: “PROTOKOL ZA VUKOVAR – POZNATI. BROJ SLUČAJA 1016. IME I PREZIME: MARTINA ŠTEFANČIĆ. DOB: 4 GODINE. VISINA: 110 CENTIMETARA. SPOL: ŽENSKO. Obućena u pidžamu… Kosa smeđa, dužine oko 20 centimetara. Dlan lijeve ruke se nalazi na prednjoj strani grudnog koša, a desni dlan ispod zatiljka. Zubni status: MLIJEČNI. Na desnoj strani grudnog koša i na prednjoj strani vrata ispod brade nalaze se ulazne strijelne rane, 4 na grudnom košu i 1 na vratu. Na leđima lijevo 3 izlazne strijelne rane…“
Kada je Zdenko Štefančić 1998. godine na mjesnom groblju u Borovu Selu pokopao svoju majku i malenu Martinu, primijetio je nešto vrlo indikativno kod svojih dojučerašnjih susjeda: – Tijekom prolaska pogrebne povorke, na svim kućama Srbi su spustili rolete!
Srpski teror nad obitelji Štefančić nije prestao nikada: – Godine 2014. s naše obiteljske kuće u kojoj danas žive moja braća Željko i Slavko, skinuli su hrvatsku zastavu i raskomadali je. Počinitelji nisu pronađeni, baš kao ni ubojice moga djeteta.