VIDEO: PISMO TITU – Evo što je napisao legendarni Mario Mihaljević

25. svibnja 2018.25. svibnja 2018. M P josip broz tito, mario mihaljević

Poznati hrvatski radijski voditelj, novinar, pjesnik i skladatelj zabavne glazbe, Mario Mihaljević, koji je radio za Hrvatski radio od 1970. godine, a posebno je ostao poznat po legendarnoj emisiji Zeleni megaherc,napisao je u svom stilu pjesmu u rimi – pismo, kako kaže, Josipu Brozu Titu.

Pismo i snimku objavio je na Facebooku, a ovo je njegova objava:

PISMO STAROM
Dragi druže Stari!
Jebote, pa prvi put te zovem dragim, u stvari.
Sjetim te se u posljednje vrijeme svaki dan,
ali danas ti pišem jer ti je rođendan.
Dobro, neki kažu da nije,
ma neka im je.
Kao da je to uopće nekome važno,
posebno danas kada je sve oko nas lažno.
A iskreno, nisam ja baš s tobom bio nešto oduševljen
koliko god da si ti za života bio slavljen.
Posebno kada sam saznao za obiteljsku tragediju
i to tek kada sam stigao u armiju,
da mi je djed ustaša živ saznadoh kad mi to sasuše u lice
i da su tvoji čak tri godine poslije rata bili moje bake ubice.
A možeš samo misliti u kakvom sam bio stadiju
kada su to saznale dežurne hijene na radiju.
Priznajem, baš me ljutilo što se kod kuće o tome šutilo.
Ali drugi djed s kojim sam živio, pošteni proleter
bio je prema tebi uvijek fer, tvoj veliki simpatizer.
Iako su i njemu iz tko zna kog razloga uzeli pekaru i sve
uvijek je govorio da poštuje i čak štoviše – voli te.
Da, pričalo se ispod glasa
da se ne talasa
i o Križnom putu i otoku Golom
pa sam priznajem suosjećavši s ljudskim bolom
jer mi je sve to išlo na živce
i tebe ubrajao u krivce.
I sada evo riješih
priznati ti da griješih
pa oprosti što priznajem danas tek
kako si bio faca, pravi Džek.
Nisam te dovoljno poštovao
a koliko sam samo ludovao
a i oko mene je ludovalo sve
ma kako se samo živjelo, jebo te.
Da, bilo je malo straha
ali nije bilo siromaha,
neki su smišljali mućke
ali nije bilo kuhinje pučke,
da, i u tvoje se vrijeme kralo
ali prema danas zanemarivo malo,
bilo je i onda u medijima laži
ali svatko je imao besplatno mjesto na plaži,
u birtijama smo sigurni čekali zore
i svi smo mogli na more.
Dobro, znala je partija u nekoga uperiti prst
ali svi smo išli u Trst.
I koliko god danas po tebi seru
nisam nikoga vidio da kopa po kontejneru.
Zamisli ti stari danas zajeb
da mi je frka s riječkom registracijom u Zagreb,
a u tvoje vrijeme smo svi zajedno pili
i nismo odakle smo jedan drugome krili
jer svi smo bili jedna te ista raja
od Vardara do Triglava iz bilo kog kraja
Zagorja i Šumadije
Kosmeta i Kuršumlije,
Vojvodine i Dalmacije,
Crne Gore i Makedonije,
od plavog mora do bele Slovenije
i Bosna i Hercegovina
sve nam je to bila jedna domovina.
I nitko nije bio gladan.
A vidi danas život jadan.
Lopine svuda vladaju i samo se kote
o kako nam fališ Stari da ih središ, jebo te.
Jer ja mislim, ma što mislim – znam
da ti bi sredio sav taj šljam.
Tri put sam te sreo,
s tobom pio, jeo
a da barem mogu to vrijeme vratiti
pitao bih te kako ih se može skratiti.
Pa da kažeš za glavu, znao bih da si u pravu.
I oprosti mi što ti nisam rekao, to te molim
ali tada to nisam ni znao, da te volim.
I koliko za onim danima žalim,
tako velikim, a onda ih smatrah malim.
Znam, kasno je Stari da se danas žali,
ali daj bar na rođendan oprosti meni budali.
Opraštam i ja tebi, jer si mi jako drag
što si ipak bio prema bagri preblag.
Jebi ga.
I bilo to nekome krivo ili pravo
dragi druže Tito, hvala, i – zdravo.
Mario Mihaljević