TRAGOVI NEKULTURE: Umjetnici i stvaraoci “Stilskih vježbi” nisu pristali na poniženje

Hvala na podršci i solidarnosti Leli Margitić, Peri Kvrgiću, Tonku Maroeviću i Maji Freundlich! Hvala im također što su dopisom Skupštini Grada Zagreba, koji donosim u nastavku posta, stali u obranu digniteta ne samo kazališta i svoje profesije, već kulture ovoga grada i zemlje uopće, piše na Facebooku glumac i gradski zastupnik Marko Torjanac.

Potom nastavlja:

Koristim priliku da zahvalim i Tomislavu Tomaševiću koji je na prošloj sjednici svojom reakcijom i traženjem stanke zaustavio iracionalan divljački napad Zlatka Hasanbegovića i Andrije Mikulića na mene osobno i na dignitet predstave kojim su pokušali skrenuti pažnju s poniženja koje su osobno priredili umjetnicima i stvarocima ‘Stilskih vježbi’.

U nastavku donosim cijelo pismo koje su Skupštini i svim zastupnicima uputilli Pero Kvrgić, Lela Margitić, Tonko Maroević i, u ime Tomsilava Radića, Maja Freundlich:

‘Poštovani,

Upoznati smo s prijedlogom Kazališta Planet Art da se povodom pedesete godišnjice izvođenja ‘Stilskih vježbi’ ekipi glumaca i priređivača te predstave dodjeli novčana nagrada Skupštine Grada Zagreba. Upoznati smo također s diskusijom koja se tim povodom razvila u Skupštini Grada Zagreba te s otporima, odnosno s odbijanjem predloženoga vrednovanja tog kazališnog čina i jubileja predstave koja je svojim duhom ambijentirana u zagrebačku sredinu, koja je srdačno prihvaćena od najšire publike te već predstavlja i svojevrsno poglavlje u povijesti hrvatskoga glumišta.

Posebno nas boli nepravda koja je pri tom učinjena prema Marku Torjancu, ravnatelju Kazališta Planet Art, jer su se u diskusiji ne samo negirale njegove zasluge za kontinuitet izvođenja predstave već se dovodila u pitanje i njegova motivacija organizacijskog angažmana. A sasvim je sigurno da bez Marka Torjanca ova predstva ne bi ovoliko dugo trajala i doživjela nesvakidašnji jubilej.
Planet Art je, naime, predstavu ‘Stilke vježbe’ prihvatio u trenutku kada druge ustanove i odgovarajući prostori nisu za nju pokazivali zanimanje i nisu omogućavali njezino izvođenje.

Na rubu gašenja ili odumiranja i bez adekvatne podrške predstava ‘Stilske vježbe’ je u Marku Torjancu našla sposobnog i predanog promotora koji je osigurao novo zanimanje i uvećanu recepciju predstave, priredio i tiskao monografiju predstave kao i film o njezinu nastajanju i životu te se trajno brinuo za popularizaciju i širi odjek predstave (među ostalim, i uvrštavanjem predstave u Guinnessovu knjigu rekorda).

U znak solidarnosti s Markom Torjancem koji je u Skupštini Grada Zagreba bio izložen pravim napadima i šikaniranju kao i zbog neprihvatljiva odnosa prema značenju predstave odlučno odbijamo prihvatiti predloženu nagradu.

Zahtijevamo da se naš stav i ova naša odluka pročitaju na prvoj sljedećoj sjednici Skupštine Grada Zagreba te da uđu u zapisnik tekuće sjednice.
Ekipa predstave ‘Stilske vježbe’:
Petar Kvrgić
Ljerka Margitić
Tonko Maroević
Maja Freundlich (u ime Tomislava Radića)’

Dopis, naravno, nije pročitan na sjednici Skupštine kako su umjetnici tražili, već je zastupnicima dostavljen, čak ne na klupe, već u ormariće koje oni koji materijale za sjednice primaju on line, niti ne otvaraju. Dakle, sve je napravljeno kako bi reakcija umjetnika prošla što neprimjetnije i nevidljivije.

Osobno sam, u ime Planet Arta, također odbio dodijeljenih 10.000 kn i odbijenicu zaključio ovim riječima:

‘Iznos od dodijeljenih 10.000 kn koji je odobren kao nagrada gđi. Leli Margitić, gospodi Peri Kvrgiću i Tonku Maroeviću te sljednicima g. Tomislava Radića, ponižavajuć je neprimjeren kao nagrada za svo četvero umjetnika koji su kreatori jednog od najvećih dosega i hrvatske kulture i Grada Zagreba uopće.

Poražavajuće je da je Skupština Grada Zagreba uopće iznijela takav prijedlog kao i da ga je prihvatila. Time se Skupština Grada Zagreba, nažalost, pokazala nekompetentnom kako u poznavanju kulture vlastitog Grada tako i u procjeni kulturnih dosega svojega grada i njihovog značaja za Grad Zagreb.

Ovaj čin kojim je Skupština Grada Zagreba ponizila svoje umjetnike i pokazala uopće odnos prema kulturi Grada Zagreba ostat će zabilježen za povijest kao neugodna činjenica sama po sebi, ali i kao neodvojiv dio povijesti ‘Stilskih vježbi’ i primjer bez presedana koji će budućim pokoljenjima služiti kao upozorenje kako se ne smiju odnositi prema kulturi, umjetnicima te kulturnim i umjetničkim dosezima svojega Grada i zemlje.’