SLAVEN LETICA: Ovako smo mi umnici morali govoriti u doba despotske vladavine i kulta Tita

Podijelite članak

Ovako smo mi umnici, ako nismo željeli završiti u tamnici, morali govoriti u doba „samoupravnog socijalizma“, despotske vladavine i kulta Josipa Broza Tita – kaže naš poznati politički analitičar Slaven Letica, iznoseći kao primjer jedan govor jezikoslavca, akademika Ljudevita Jonkea.

Na Facebooku Letica pojašnjava:

Govor jezikoslovca i dosljednog borca za pravo Hrvata na vlastiti jezik – hrvatski književni ili standardni jezik – akademika Ljudevita Jonkea (Karlovac, 29. srpnja 1907. – Zagreb, 15. ožujka 1979.) u Zagrebačkoj katedrali 30. travnja 1971. povodom 300. obljetnice mučeničke smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana vrlo je zanimljiv predložak za političko-sociologijske i političko-psihologijske analize srži ateističkog titoizma.

Naime, da bi uopće nekažnjeno govorio o velikanima hrvatske povijesti i mučenicima (vođama Zrinsko-frankopanske urote Petru Zrinskom i Franu Krstu Frankopanu u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. odrubljene su glave; ali i o Petru Svačiću, Eugenu Kvaterniku i Stjepanu Radiću) – da nakon govora ne završi u tamnici – akademik Ljudevit Jonke morao je – lukavo i prijetvorno – iznad svih povijesnih hrvatskih junaka i mučenika uzdignuti – Josipa Broza Tita.

Evo tog dijela njegova govora koji iz sadašnje perspektive djeluje poltronski i kukavički: „Tristagodišnjicu pogibije Zrinskog i Frankopana slavimo u dane kada pod vodstvom pobjedonosnog predsjednika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Josipa Broza Tita, ostvarujemo hrvatsku državnost u kojoj će u socijalizmu, samoupravljanju i ravnopravnosti biti udruženi ne samo Hrvati nego i pripadnici drugih naroda koji u njoj žive. Tito nam je garancija za to jer on nije dosad izgubio ni jednu bitku. Zbog toga nam je ova tristagodišnjica, iako po samoj naravi stvari neobično bolna, ipak posebno draga jer nas obasjava nadom u ljepše i vedrije dane.“

Ovaj zapis i poveznicu s Jonkeovim govorom objavljujem zbog mojih mladih virtualnih prijateljica i prijatelja eda bi shvatili kako zapravo treba čitati, slušati i razumjeti lažne apologije koje su hrvatski, i ne samo hrvatski, umnici i političari usmjeravali prema „najvećem sinu naših naroda i narodnosti drugu Titu“.

Komentiraj