POLITIKA: Milivoj Pašiček – Foliranti, zavirite na blagdanski stol “stoke sitnog zuba”

Podijelite članak

Milivoj Pašiček: Slijede li nakon registra izdajica registri berača kestena, splitske rive, „lovaca“ na generala Gotovinu..? 2

Piše: Milivoj Pašiček

Izredali su se dobro uglađeni, naparfimirani, pomalo i ugojeni, politički hrvatski čestitari i uglavnom, po starom i dobrom svom receptu, svi rekli kako nam je dobro, a da će biti još bolje jer oni rade za dobrobit hrvatskog čovjeka.

I opet kao da su pali s Marsa ili nekog drugog planeta, kao da ne žive u Hrvatskoj. Točnije, oni hrvatskim životom i ne žive, ne onim srednjim, ne onim jadnim, sirotinjskim, bijednim. Ne dira te slatkorječive i neiskrene retoričare ni nauk Crkve, u koju se znaju kleti, da je Božić blagdan koji bi u zemlji u kojoj je više od 90 posto vjernika trebao sve ispunjavati radošću, a ne samo neke. Kršćanski se advent sastoji od pokorničkog slavlja, a oni gore od toga su daleko, dok su u velikoj pokori, i ne samo za blagdane, oni koji nemaju.

Vjera kaže da je advent ili došašće vrijeme priprave da bismo prepoznali Boga koji se želi susresti sa svakim čovjekom. Ali u Hrvatskoj nisu svi jednako pripravni, jer ovozemaljske obveze i brige nejednako pritišću. Neki nisu doživjeli nezaposlenost, ne znaju što je biti bez doma, nisu osjetili siromaštvo, kada se nema uvijek ni za kruh naš svagdašnji. Može li nas onda svjetlo Betlehema zajedno i jednako voditi prema sigurnoj budućnosti? Ili još jednom pobjeđuje ona rimskog filozofa Seneke: “Religiju obični ljudi smatraju istinom, mudri lažnom, a vladari korisnom.”

Za mnoge, koje oni gore ne vide, bili su ovo opet gorki blagdani, miljama daleko od bakalara, pa i srdele. Kao što se sve više raslojava hrvatsko društvo, gdje je sve više onih koji idu, ne svojom krivicom, prema siromaštvu i dnu, tako su i različiti blagdanski stolovi, ako ih je negdje i bilo. Ali, oni koji bi trebali biti ti koji bi se morali svim sredstvima boriti da svakom hrvatskom čovjeku bude dostupna božićna košarica dostojna čovjeka i Boga, to ne vide, neće vidjeti, ili im se u najmanju ruku „fučka“.

I dok se vojsci od oko 240.000 javnih i državnih uhljeba povećavaju plaće, jamči im se božićnica, regres i dar za djecu, najveći broj onih na čijoj grbači žive dobili su i dobit će – ništa! I dok se kupuju borbeni avioni za milijardu eura, mobiteli za 65 milijuna kuna, automobili za 63 milijuna, blindirana vozila za 12 milijuna… nema blagdanskog stola za 200.000 nezaposlenih više od 300.000 blokiranih, desetak tisuća onih koji rade a ne primaju plaću, ili za 300.000 radnika koji rade za minimalac, jedan od najjadnijih u EU?

Pita li se netko gore u dvorima kako izgleda blagdanski stol kod 30 posto vjernika, Hrvata, koji žive u riziku od siromaštva? A to je milijun ljudi. Ili kakvi su blagdani onih oko 115 tisuća među nama koji za život imaju manje od 23 kune po danu? Ili još strašnije – kako blaguje 21 posto članova kućanstava, koji prema istraživanju, idu na spavanje gladni? Gdje je blagdanska košarica za 43,5 posto roditelja koji su u tom istraživanju rekli da su ponekad gladni radi zadovoljavanja potreba djece?

Gospodo, nalickani šminkeri, foliranti svih boja, veliki Hrvati, katolici, vi s desnicom na srcu, vidite li vi sve to? Ma, naravno da vidite, ali vas nije briga, jer narod još šuti. I znate li vi za onu velikog Mahatme Gandhija: „Siromaštvo je najgora forma nasilja“? A vi baš to činite svakim danom sve više. Zato vas i nije briga za blagdansku košaricu, blagdanski stol i blagovanje  „stoke sitnog zuba“.

Komentiraj