POLITIKA: Milivoj Pašiček – Čeka li se nečija smrt pa da se zaustavi divljanje na Poljudu?!
Piše: Milivoj Pašiček
Huligani ili divljaci, koji su u Torcidi, ili tu negdje uz nju, uz navijače Hajduka, a koji već niz godina ugrožavaju sigurnost na utakmicama, posebno na Poljudu kada igra Dinamo, nisu više nikakva novost.
Gledamo to godinama, a postavljalo se i nebrojeno puta pitanje može li se u takvom divljem okruženju uopće odigrati i regularna utakmica, ali nitko od odgovornih nema hrabrosti konačno reći – dosta! Što se čeka? Treba li netko poginuti da bi sustav počeo funkcionirati, ili je sada ovo stradavanje vatrogasca na posljednjem derbiju dovoljno da se krene u obračun s divljacima, jer to navijači nisu.
Mnogo toga ide, naravno, na adresu HNS-a, ali i grada Splita, vodstvo Hajduka. Jer, zašto do sada niti jedna utakmica na Poljudu u kojoj je bilo divljanja i ugroza nije prekinuta trajno? Prisjetimo se samo lanjske situacije u kojoj je jedan navijač Hajduka po travnjaku Poljuda naganjao suca Marija Zebeca. Zašto se žmiri na huliganske ispade koji nogometni stadion pretvaraju u bojišnicu i gladijatorsku arenu? Zašto su utakmice na Poljudu mogu prekidati zbog ispada navijača i nekoliko puta za 90 minuta, ali se uvijek nastavljaju? Nije li vrijeme da se pošalje oštra poruka nogometne organizacije i zatvore tribine na Poljudu na nekoliko utakmica?
A odgovorni u Hajduku morali bi shvatiti da moraju krenuti već jednom u obračun s divljacima među navijačima koji im čine najveću štetu. I to ne blagim porukama, kao sada u stilu „oštro osuđujemo uporabu topovskih udara na stadionu, njima nije mjesto u sportskim arenama te još jednom apeliramo na gledatelje da se ubuduće suzdrže od uporabe istih“. Umjesto toga treba otvoreno reći – mi ne želimo takve navijače, mi ne želimo takvu Torcidu, vi koji navijate tako da topovskim udarima prijetite sigurnosti ljudi, nanosite im ozljede, vi niste navijači, već huligani!
Čini se da niti jedna uprava Hajduka posljednjih godina za to nema snage jer svi žive u nekakvom strahu od Torcide, ma tko bio u njihovim redovima. Neke su stvari i žalosne i smiješne, kada se već i treneri ispričavaju Torcidi, ili pred nju staju pognute glave, zajedno sa članovima uprave. Godinama se popuštalo i dopuštalo da Torcida bude ispred i iznad Hajduka. Do toga je dovela politika nezamjeranja Torcidi i njezinim bogovima, koja ne može i neće dati pozitivan rezultat na niti jednom planu, pa ni onom sigurnosnom. A on mora glasiti: Poljud ne može i ne smije biti mjesto na koje se dolazi sa strahom, sada već i za život.
A Torcida, kada bi to željela, mogla bi i sama pročistiti svoje redove i iz njih naglavce izbaciti huligane koji na utakmice unose pirotehnička sredstva za topovske udare, što je već postalo i dijelom navijačke scenografije. Ako imaju imalo odgovornosti morali bi vidjeti kamo sve to vodi i da divljanje kojima se ugrožavaju tuđi životi nije navijanje. Pred očima im mora biti slika nedužnog čovjeka, vatrogasca koji je stradao na poslu zahvaljujući divljacima. Grad Split i Hajduk moraju pak učiniti još mnogo više za sigurnost na utakmicama na Poljudu, kako u vrijeme buduće ne bi ljudi strahovali, a grad i klub doživljavali sramotu.