IVAN PERNAR: Evo zašto padaju SDP i njihov čelnik Bernardić

Podijelite članak
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Ivan Pernar, zastupnik Živog zida, napravio je svoju analizu pada rejtinga SDP-a i Davora Bernardića i rekao kako pritom “ne mislim na ‘mamu lekarku’, ‘šatoraše’, ‘kupus’, ‘Zagreb po kiši’ i slične gluposti, nego na to što se u mandatu SDP-a iselilo više od 100.000 ljudi, što su stvorili više od 300.000 blokiranih građana i često provodili deložacije”.

Kad sam ušao u Sabor počeo sam govoriti stvari koje nikad nitko u našoj visokoj politici nije govorio.

Svi novinari, analitičari, kao i politička elita (nesveto trojstvo) su me zato napadali, govorili da sam lud i što sve već nisu.

Međutim, ja nisam mogao govoriti drugo nego ono što mislim i osjećam. Nisam zbog pritiska ili u želji da se nekome svidim ili ne zamjerim svakih mjesec dana mijenjao pristup ili priču.

Naprotiv, kada je pritisak najjači – to znači da radiš pravu stvar, napadaju te zato jer si opasan za njih, jer si im problem, a ne zato jer si loš ili nebitan.

S vremenom nesveto trojstvo shvati da nećeš odustati, da im se nećeš pokoriti i onda poput poraženog borca u ringu moraju odustati i povući se jer shvaćaju da je pritisak besmislen, tj. da ima kontra-efekt.

U konačnici i ljudi shvate da si iskren, da govoriš što misliš i da zapravo u tvojoj, a ne njihovoj priči ima logike i smisla.

To je onaj “eureka” trenutak, kada tvoja stranka s 5% skoči na blizu 15%, kada po popularnosti dođeš iza predsjednice i premijera iako njih mediji uzdižu i hvale, a tebe ne mogu smisliti.

To možemo nazvati uspjehom, a sada bi se osvrnuo na jedan neuspjeh.

Najveća Bernardićeva greška je to što nije imao svoju autentičnu priču, što se okružio PR-ovcima i svako malo mijenjao pristup i retoriku.

Slikovito rečeno, očekivao je uspjeh na kratke staze, da će društvo u 2 mjeseca prihvatit određeni nastup. Pa kad je vidio da nije, išao ga je mijenjati, dok na kraju nije ispao neozbiljan u očima ljudi.

Suluda je ideja da se ideš prilagođavati drugima umjesto da budeš ono što jesi zato jer ako si po prirodi vođa ili ako ti je dana ta uloga – što njemu nesporno jest, ne slijediš ti druge, nego oni tebe.

Druga stvar koja mu je svakako uteg oko vrata je sam SDP kao takav, stranka čija politika je udaljila od sebe ljude, odnosno birače.

Svaki bivši birač SDP-a će vam u pola minute reći zašto više ne vidi budućnost u SDP-u. Razlozi su suštinske naravi, ne kadrovske, nisu oni otišli od SDP-a zbog Milanovića nego zbog politike koju je on vodio, a Bernardić nastavio.

Pritom ne mislim na “mamu lekarku”, “šatoraše”, kupus”, “Zagreb po kiši” i slične gluposti, nego na to što se u mandatu SDP-a iselilo više od 100.000 ljudi, što su stvorili više od 300.000 blokiranih građana i često provodili deložacije. Umjesto da su dizali plaće i otvarali radna mjesta, poskupljivali su cijene vode, struje i plina.

Ako pak nisu u stanju ili ne žele omogućiti narodu bolji život, narod ih ne treba i zato ih je na izborima torpedirao. To je ujedno i stvarni uzrok njihove propasti o kojem niti jedan medij ne govori.

Treća stvar koju bi istaknuo kao problem je njegov elitizam, ako predstavljaš radničku klasu i ostale ugrožene skupine u društvu, onda se ne krećeš po gradu sa službenim autom i vozačem, nego pješke, tramvajem i biciklom. Putem upoznaješ ljude, neki će te pljunuti, neki pljusnuti, neki ti stisnuti ruku i pohvaliti te, neki pozvati na piće ili ručak, a neki ti se požaliti da su gladni i nemaju što za jesti. Pričat ćeš sa skupljačima boca i prosjacima, smetlarima, kontrolorima, policajcima, učiteljima, poštarima, učenicima, studentima, umirovljenicima i svim ostalim društvenim skupinama.

Tek onda i samo onda moći ćeš osjetiti što ljudi osjećaju, što žele, a što ne žele. Onda i samo onda možeš se zapitati ima li ono što tvoja stranka nudi narodu imalo veze s onim što narod želi. Ako nema, moraš to pod hitno promijeniti, a članove stranke koji te opstruiraju u tom cilju izbaciti van iz stranke jer će stranka u suprotnom skupa s tobom potonuti.

Sve ovo što sam sad napisao kao razloge Bernardićevog pada niti jedan medij ne želi navesti. Bave se glupostima, gafovima i komičnim situacijama, a ne suštinskim razlozima sloma, kakao Bernardića, tako i SDP-a.

Uloga medija je manipulacija, a ne otkrivanje istine jer su oni površni i nije ih briga ni za Bernardića niti za ikoga od vas koji ovo čita.

Oni pričama o Bernardiću zabavljaju javnost i skreću pozornost s centralnog društvenog pitanja, a to je uloga centralne banke (HNB-a), odnosno proces stvaranja novca koji nas je pretvorio u dužničko roblje bez kune u džepu.

To pitanje ne zanima nikoga osim vas i nas u Živom zidu. Zato imamo jedni druge i zato su nam medijski napadi dokaz da smo na pravom, a ne na krivom putu!

Komentiraj