GORAN BEUS RICHEMBERGH: Zašto se niti jedna vlada nije uhvatila u koštac s pitanjem sustava civilne zaštite?!

Podijelite članak
Foto: Facebook
Foto: Facebook

Goran Beus Richembergh, potpredsjednik nove stranke GLAS, osvrnuo se na požare koji su zahvatiloi Dalmaciju, ali sa stanovišta funkcionalnog, organiziranog, pa tada i uspješnog sustava civilne zaštite.

Na Facebooku Beus Richembergh piše:

Funkcionalan sustav civilne zaštite koji bi obuhvatio, primjerice, 10% punoljetnog stanovništva koje nije već angažirano u nadležnim profesionalnim i dobrovoljnim službama (vojska, policija, vatrogasci, zdravstvo, veterinarske službe, Crveni križ, GSS, komunalne službe itd.) omogućio bi da svaki njegov sudionik zna kakav mu je raspored i što mu je činiti u svim izvanrednim situacijama, koja su zborna i logistička mjesta, kakva ga oprema čeka i što se od njega očekuje.

Kad bi takav sustav postojao u njemu bi, primjerice, u Splitu bilo angažirano oko 8-10 tisuća građana. U prvom redu zdravstveno sposobnih razvojačenih i umirovljenih branitelja te umirovljenih profesionalaca iz policijskih i vatrogasnih struktura (dakle onih koji već imaju iskustvo iz izvanrednih situacija), a onda i dobrovoljaca.

Uz takav sustav ne bi bilo potrebe za nikakvim samoorganiziranjem građana i turista, svi bi bili spokojniji i zasigurno bi se društvo lakše suočavalo sa svim prijetnjama. Sustav CZ koji je postojao do Domovinskog rata trebalo bi samo modernizirati i prilagoditi suvremenim okolnostima.

Praksa pokazuje da Državna uprava za zaštitu i spašavanje može samo koordinirati i usklađivati aktivnosti nadležnih službi u izvanrednim okolnostima ali baš ničim ne može nadomjestiti nedostatak strukture kakva je civilna zaštita.

Jedinice lokalne samouprave imaju tzv. stožere civilne zaštite ali oni su samo koordinacijska tijela lokalnih službi bez stvarnoga ljudstva na terenu. Ostaje otvorenim pitanje zašto se baš ni jedna vlada od rata do danas nije željela uhvatiti u koštac s tim pitanjem.

Neuvjerljivo mi je objašnjenje da se radi o velikim troškovima organizacije, obuke i opremanja jer štete koje nastaju zbog nepostojanja takvoga sustava nadmašuju ih mnogostruko.

Komentiraj