DR. SLAVEN LETICA: Povodom Božića – Bog nije mrtav, ali je živo i ZLO!

slaven letica

Povodom još jedne proslave rođendana Božića, majušnog Isusa Krista, palo mi je na pamet da podsjetim na jednu od najvećih provokacija u povijesti američkog, i ne samo američkog, novinarstva: tjednik Time objavio je 8. travnja 1966. godine crnu naslovnicu na kojoj je crvenim slovima bilo otisnuto pitanje: „Je li Bog mrtav?“, piše na Facebooku dr. Slaven Letica, naš uvaženi sociolog, kolumnist, publicist, političar i sveučilišni profesor.

Bila je to prva naslovnica u povijesti tog tjednika koja nije imala neku sliku ili ilustraciju, samo RIJEČI, što je bila također suptilna asocijacija kako u početku svega, pa i bogoslovnog/teologijskog ubojstva Boga stoji RIJEČ.

Dakako, poruka s naslovnice koja je uznemirila i ozlojedila kršćansku, pretežito protestantsku Ameriku, ali i onaj dio svijeta u kojem je čitan Time, bila je parafraza jedne od najčešće citirane misli slavnog mudroslova/filozofa Friedricha Wilhelma Nietzschea “Bog je mrtav” (njemački: “Gott ist tot”).

Ta tvrdnja prvi put se pojavljuje u njegovoj knjizi Vesela znanost (Die fröhliche Wissenschaft), u odjeljcima 108, 125 i 343, a pojavljuje se i najpoznatijem njegovom djelu
Tako je govorio Zaratustra (Also sprach Zarathustra).time

U knjizi Vesela znanost lik luđaka obznanjuje sljedeće:
“Gdje je Bog?”, uzviknuo je. “Reći ću vam. Ubili smo ga – ja i ti! Svi smo ga mi ubili! Ali kako smo to uradili? Kako smo ispili more? Tko nam je dao spužvu da izbrišemo cijeli obzor? Što smo uradili kada smo odvojili ovu zemlju od njenog sunca? Gdje se sada kreće? Gdje se mi krećemo? Odmičemo li se od svih sunca? Zar se padamo neprestano? Unatrag, postrance, prema naprijed, u svim smjerovima? Postoje li još gore ili dolje? Zar se nismo izgubili kao u beskonačnom ništavilu? Zar ne osjećamo dah praznog svemira? Zar nije postao hladniji? Zar se noć neprestano ne obrušava na nas? Zar ne trebamo paliti svjetiljke ujutro? Zar ne čujemo ništa drugo osim zvukova grobara koji pokapaju Boga? Zar ne osjećamo ništa osim božanskog raspadanja? – Bogovi se također raspadaju! Bog je mrtav!”

– Vesela znanost, Knjiga treća, §125.
Timeova naslovnica najavljivala je zapravo vrlo ozbiljni problem tog šezdesetaškog doba u kojem su razvoj prirodnih i biomedicinskih znanosti umanjili važnost religije, pa i ideje Boga, posebice Duha Svetoga, u objašnjavanju prirodnih fenomena; pojava slavne „PILULE“ (američka Uprava za hranu i lijekove odobrila je na sami Dan pobjede nad fašizmom 1960.) demistificirala je otajstvo začeća i omogućila razdvajanje spolnosti i spolnog užitka od prokreacije, a ubrzani proces sekularizacije društva naveo je neke američke liberalne bogoslove ili bogoznance da razmišljaju o bezbožnom bogoslovlju: teologiji bez Boga ili barem bez dijela svetoga trojstva, bez Duha svetoga.

Ideja o zaboravu Boga za vjernike i zaborav ljudskosti/humanosti za nevjernike (koji su na neki način također vjernici, jer ne-vjeruju u Boga) počiva na tezi da se ZLO i ZLA događaju zbog toga što čovjek zaboravlja na temeljne vrijednosti i moralna načela koja se povezuju s idejom Svemogućega, Spasitelja i Iskupitelja: dobrota, ljudskost, poštenje, solidarnost, sućutnost, mudrost, odgovornost, bogobojaznost.

Današnji umnik iliti intelektualac morao bi znati – ne mora ga samo poznavanje prošlosti, već i praćenje vijesti i priča o najstrašnijim zločinima koji se čine s imenom Boga/Alaha na usnama – da ljudi koji nisu zaboravili Boga mogu činiti i čine ZLO, a da ljudi koji ne poznaju i ne vjeruju u Boga mogu činiti i čine DOBRO: dobra, nesebična, plemenita, korisna djela.

U ime Boga u povijesti različitih vjera i crkava vođeni su bezumni, zločinački – križarski, caro-lazarski i polu-mjesecni – ratovi i činjeni strašni, neopisivi i teško shvatljivi zločini: spaljivane su žene i ubijeni heretičari, silovane su žene i djeca, pljačkane su i rušene civilizacije. Ljude je opsjedala pošast pohlepe i moralnog ludila.

U tom smislu ideja „bogozaborava“ kao uzroka duhovnog i moralnog pada pojedinca, skupine ljudi, naroda, pa i epohe i civilizacije – ontologijski promatrano – baš i nije točna i plodna.
U tom smislu nije, nažalost, sasvim točna ni misao Benedikta XVI. o fatalnim posljedicama bogozaborava za mir u svijetu (iz njegove božićne propovijedi 2012.): “Kad ugasne božansko svjetlo, gasi se i božansko dostojanstvo čovjeka”.

Naime, teroristička ubojstva u ime Boga/Alaha kojima već svjedočimo – posljednja su izvršena u Berlinu i Ankari – pokazuju da bolesna predodžba o Bogu/Alahu može biti poticaj za najstrašnije ZLO i ZLOČINE koje poznaje ljudski rod.