SLAVEN LETICA: Koji su izvori, razlozi i posljedice znanstvenog senzacionalizma?
U posljednja dva dana rasplamsala se facebook rasprava o „Ahilovoj peti korona virusa“ koju je, prema vlastitom svjedočenju na N1 televiziji, otkrio istraživački tim od 20 istraživača pod vodstvom akademika Ivana Đikića, puše Slaven Letica naš ugledni politički analitičar i sveučilišni profesor.
Na Facebooku Letica nastavlja:
Kad se u medijima pojavi novi slučaj znanstvenog ili medicinskog senzacionalizma, razumni ljudi (koji su, nažalost, uvijek manjina) postavljaju pitanje tko je odgovoran ili kriv (u metafizičkom, moralnom, etičkom, ne i kazneno-pravnom) smislu za pojavu naslova, opreme i sadržaja članaka koji stvaraju lažne nade (najčešće bolesnicima od raznih rakova): urednici (koji dogovaraju i opremaju članke), novinari ili sami znanstvenici-istraživači.
Najčešće se, dakako, radi o udruženom verbalnom „zločinačkom“ pothvatu. Da je tome tako, pokazati ću podsjećanjem na jedan odavno zaboravljeni slučaj.
Prije nešto manje od deset godina, 3. kolovoza 2010. godine, Jutarnji list je objavio autorski nepotpisani članak „Miroslav Radman na korak do eliksira mladosti“.
Novinski članak se odnosio na znanstveni izvještaj „Protein damage and death by radiation in Escherichia coli and Deinococcus radiodurans“ kojeg je inovativni splitski molekularni biolog objavio u koautorstvu s – u to doba izuzetno mladom (30 godina) kolegicom – molekularnom biologinjom Anitom Kriško.
Naivno-lukav i promućuran kakvim ga je dragi Bog stvorio, Radman je anonimnom novinaru ili novinarki Jutarnjeg lista kao glasnogovornicu ponudio kolegici Kriško.
Evo što je ona izjavila za JL: „Mi smo otkrili da su oksidativna oštećenja proteina kao posljedica smrtonosnog ionizirajućeg zračenja najvjerojatniji uzrok smrti stanica kod bakterija Escherichia coli i Deinococcus radiodurans. Ovaj rad ukazuje da zaštita proteina štiti život stanice, te da je to i tajna velike izdržljivosti bakterije Deinococcus radiodurans. Međutim, ovime su proteini identificirani i kao ‘Ahilova peta’ stanice čijim se oštećenjem stanicu može ubiti.“
Novinari koji su se zakačili za „epohalno otkriće akademika Radmana“, pokušali su u senzacionalizmu nadmašiti Jutarnji list te su počeli pisati kako je splitski akademik „mrtvu bakteriju Deinococcus radiodurans USKRSNUO KAO LAZARA“.
Spominjanje uskrsnuća mrtvog Lazara toliko se dojmilo tadašnjeg predsjednika VRH-a dr. Ivu Sanadera da je Radmana namah imenovao osobnim znanstvenim savjetnikom, a nakon toga je u Banske dvore pozvao veliki broj predsjednika uprava i vlasnika privatnih i javnih tvrtki koje je „zamolio“ da financiraju Radmanov privatni (!)Mediteranski institut za istraživanje života.
I ne samo to. Da bi pokazao koliko mu je stalo da Radman napravi onaj „mali“ korak na putu do izuma „eliksira života“, osobno se u društvu tadašnjeg ministra znanosti, obrazovanja i športa pojavio u bivšoj Krađorđevoj i Titovoj palači koju je Ivica Račan velikodušno dao na korištenje akademiku Miroslavu Radmanu.
Nakon deset godina, veliki častohlepni Radmanov dobrotvor dr. Ivo Sanader čami u tamnici, a Radman nikako da napravi mali korak za samoga sebe, ali veliki za čovječanstvo.
U slučaju Radmana motivi su senzacionalističkog medijskog „ukazanja“ znanosti i znanstvenika sasvim pragmatični: lova do krova i slava za barem jedan dan.
Postoje i drugi motivi.
Uz ovaj osvrt objavljujem, nadam se, zanimljivu fotografiju pokojnog predsjednika Republike Pešćenica Željka Malnara koji je navratio u službeni i prijateljski posjet tadašnjem predstojnikom Zavoda za fiziologiju i imunologiju Medicinskog fakulteta u Zagrebu dr. Matku Marušiću. Danas je na tom položaju njegov student dr. Hrvoje Banfić.
Dugo nisam bio na Zavodu, pa ne znam smiju li istraživači još uvijek koristiti žive životinje za svoje pokuse, ali u ono davno doba cijeli je Zavod „mirisao“ po životinjama na kojima je Matko Marušić sa suradnicima testirao raznorazne znanstvene hipoteze u etiologiji bolesti. Žao mi je samo što nije proveo istraživanje koje mi se činilo jako važnim u okviru teorija o stresu i socijalnoj podršci. Ideja je bila jako jednostavna: ako zamorce iz istog legla duže vrijeme izložite glazbi Pink Floyd-a na razini 130 decibela, zamorci koji su u kavezu sami, dakle bez ikakve emocionalne i društvene potpore, znatno će prije dobiti stres ulkusa od zamoraca koji su zaljubljeni i imaju obiteljsku potporu.
Primjer Matka Marušića, pisca nevjerojatno duhovite knjige „Medicina iznutra“ (posljednja mu knjiga nosi naslov „Mi Hrvati“) navodim kako bi dao naslutiti da su laboratorijska istraživanja najčešće kruh sa sedam kora, pa me nimalo ne čudi kad netko, poput metaforičkog „virusa“, pobjegne iz laboratorija kako bi se pohvalio otkrićem koje ljudi izvan laboratorija, posebice klinički liječnici, previše ne cijene.
Tezu o uskrsnuću mrtvog Lazara, sitnom koraku koji nas dijeli od besmrtnosti ili drugom „epohalnom“, „senzacionalnom“ ili „revolucionarnom“ otkriću najlakše je „pogurati“ u masovne medije.
Nakon toga je sve moguće: da ti u pohode dođe Ivo Sanader ili da te Andrej Plenković imenuje za vlastitog ili Vladinog znanstvenog savjetnika.
[fb_pe url=”https://www.facebook.com/slaven.letica.9/posts/10159088492092871″ bottom=”30″]