PULJAK SUPARNICIMA: Što je u politici bolje biti – svađalica ili varalica?

Moj glavni izazivač, koji taj status ima zahvaljujući jednostavnoj rejting činjenici da je HDZ-ov kandidat (iako sad više nitko ne zna je li to ipak Kerum?), u svakoj prigodi ponavlja da sam ja – svađalica, piše na svom blogu Ivica Puljak, kandidat stranke Centar za gradonačelnika Splita.

Nećemo sada o onoj logičnoj da je za svađu potrebno dvoje, nego ćemo pokušati racionalizirati što je to nesvađalačko u tridesetogodišnjoj povijesti HDZ-a i njihovog politički novog kandidata. I što je to nesvađalačko kod drugih kandidata za gradonačelnika?

Nečiji kandidat Zoran Đogaš predvodi tu galamu da sam ja svađalica, jer sebe postavlja kao suprotno lice takvom “Puljku”. On je otvoren, uključiv, širok, topao i suradljiv toliko da će u slučaju njegove pobjede svi zajedno raditi za Split, svi zajedno će tražiti najbolja rješenja, svi zajedno će se uhvatiti u koštac s problemima, svi zajedno će dijeliti radosti upravljanja, uz malu razliku da će Zoran Đogaš biti gradonačelnik, a svi oni drugi kandidati koji sada šute na tu količinu ponuđene sreće iz usta kandidata skrivene stranke bit će samo “dvorske lude” ili “korisne budale”. Osim što Đogaš nudi mentalni sklop vlasti svojstven jednoumlju, on napada politiku sučeljavanja mantrom o slozi i zajedništvu da bi mu izumitelji demokracije, Stari Grci, da mogu, uskratili pravo na korištenje pojmova politika i demokracija.

Demokracija je natjecanje ideja, natjecanje ponuda, natjecanje prijedloga upravljanja, natjecanje modela vlasti, pa i natjecanje samih kandidata kao osobnosti. Budući da kandidat stranke osuđene za korupciju pokušava nametnuti percepciju da sam ja svađalica, nema smisla da se opravdavam pred sad-više-niti-ne-znamo-čijim protukandidatom. Logičnije je da pomognem Đogašu, a možda i javnosti, zbrojiti što će se sve okupiti u to veselo usuglašeno zajedništvo nasuprot svađalici Puljku. Ako sam ja svađalica, onda ću nakon izbora ostati sam, a svi drugi će se neposvađano (u)družiti sa Zoranom Đogašom pod pokroviteljstvom stranke čiji se logo srami staviti na plakat, ali ne i njihova novaca za tiskanje tih istih plakata.

Sreća je da postoji nešto što se zove biračkim tijelom. I sreća je da se to biračko tijelo može mjeriti nečim što se zove anketa. Iako gotovo nitko ne vjeruje anketama koje im ne idu u prilog, gotovo svi se vole hvaliti anketama koje im idu u prilog. Iako mnogi političari vole ponavljati da ankete griješe, ti isti se svim silama trude saznati kako stoje u anketama koje su naručili njihovi protivnici. Zato ćemo mi sada o anketama na potpuno drugačiji način. Nećemo se hvaliti i svađati tko koliko ima, nego tko s kim nakon izbora smije i može. Da, smije i može, čak i ako intimno ne želi! A zašto? Zbog onog biračkog tijela koje će ih kazniti ako završe na krivom političkom (s)kupu.

Pogledajmo sada tko bi mogao s kim završiti ako prijeđe izborni prag i dobije vijećnike. Krenimo od Mosta koji je percipiran desno. Znači li to da će poslije izbora koalirati s HDZ-om i Zoranom Đogašom. Bolje im je da se iste sekunde ostave politike, nego da u Splitu na vlast dovedu HDZ. Hoće li Most samostalno pobijediti? Ankete kažu da nema šanse. Onda nekog trebaju podržati? Ako se dogodi ono što kažu ankete, a to je drugi krug između mene i Đogaša, oni neće nikoga podržati? Ili hoće, samo na indirektan način? Njihov problem je u tome što njihovo biračko tijelo ne želi pobjedu HDZ-a, klijentelizma, korupcije, pogodovanja. Za njihovo biračko tijelo Đogaš je veći HDZ-ovac od Vice Mihanovića, jer je njihov kandidat. Jer ih želi na maskirani način dovesti na vlast. I točka. Znači Zoran Đogaš ne može za svoj stol neposvađane suradnje pridobiti Josipa Markotića. Ne može. A nijedan od njih ne želi za sebe reći da je svađalica. Kao Puljak. Ali džabe im.

Josip Markotić u kampanji može čak mene ponekad i napasti, čak i izravnije nego Zorana Đogaša. Možda bih mu ja čak i uzvratio – jer sam “svađalica” – ali vjerojatno neću. Ako se u kampanji “svađamo”, kako to da ćemo nakon kampanje lakše u suradnju, nego ijedan od nas s HDZ-om? Zato što i moje i Markotićevo biračko tijelo, uza svu svjetonazorsku razliku, na prvo ili barem vrlo visoko mjesto na rang listi stavlja poštenje i uvođenje reda. A tu ni blizu nema HDZ-a. Ni vidljivog, a još manje skrivenog. Zamislimo varijantu da u drugi krug uđu Zoran Đogaš i Josip Markotić. Bi li ja mogao svojim biračima poručiti da “glasaju po savjesti” i time izjednačiti te dvije opcije? Nipošto. Ma koliko se u kampanji više “svađao” s Josipom Markotićem, jer nam se biračko tijelo preklapa po pitanju uvođenja reda, ja bih poslao jasnu poruku da glasaju za Josipa Markotića, jer bih usprkos svjetonazorskim razlikama, vjerovao da će on bolje i pravednije uvoditi red od bilo kojeg kandidata HDZ-a. Bilo kojeg.

Trebam li sada na isti način testirati SDP, Možemo i Pametno za Split i Dalmaciju – koji su se čak eto i razišli, rekao bi Đogaš “posvađali” – ili je tu sve još jasnije? Može li ijedan kandidat ili kasnije vijećnik tih opcija stati uz HDZ? Ne može, rekao bi Vojko V. Ma koliko se u kampanji “svađali” sa mnom, jer moraju kao izazivači nalaziti neki problem za koji će reći da ga znaju bolje riješiti da bi dobili glasove iz istog ili sličnog bazena, opet je izglednije da će nakon izbora sve te opcije tražiti prostore suradnje sa mnom, negoli sa Zoranom Đogašom.

Tko onda ostaje Zoranu Đogašu, upitnom kandidatu izbrisanog HDZ-a, za to neposvađano zajedništvo nakon izbora? Željko Kerum. Kerum i nitko više. Kerum koji javno govori da Đogaš nije autentični kandidat HDZ-a, nego on sam, Željko Kerum. Kerum koji mu pokušava uzeti što je moguće više glasova iz istog biračkog bazena da ga nakon izbora može što snažnije nesvađalački ucjenjivati. Kerum koji se s njim ne želi samo svađati, nego ga i reketariti za pozicije i kvote. Neka pita Andru Krstulovića Oparu kako je to izgledalo. Neka pogleda na odnose u Splitsko-dalmatinskoj županiji kako to izgleda danas. Zoran Đogaš i Željko Kerum su jedini zamislivi poslijeizborni partneri u današnjem odnosu snaga u Splitu. Dva silom prilika kandidata HDZ-a. Evo, neka slobodno Zoran Đogaš objavi tko je njegov treći partner. I neka to u kampanji potvrdi kandidat ili Mosta ili SDP-a ili Pametnog za Split i Dalmaciju ili Možemo…

Znate što će se dogoditi? Ako ta opcija danas ima anketnih 10%, nakon potvrde da samo ostavlja otvorenu koaliciju s HDZ-om Zoran Đogaš će narasti za 1%, a taj s njime “neposvađani” kandidat će nestati u gabaritima statističke pogreške. A ja ću ni kriv ni dužan narasti za barem 5%. Ali tako politički nepismenog kandidata nema, osim samog nestranačko nadstranačko podstranačko svestranačkog Zorana Đogaša. I ništa od ovog navedenog nije ni uvreda ni udarac “ispod pojasa”, nego samo pokušaj određivanja ono što on pokušava prodati biračima da je moguće. Njemu je moguće zamisliti da bude HDZ-ov kandidat, da pri tome skriva HDZ-ov logo, da se razbacuje ponudama da će on okupiti sve stranke i političke opcije oko sebe da se nitko ne svađa i da u sve te političke isprazne floskule povjeruju birači!? Ali tako nešto u politici ne postoji, osim kao prevara. Evo, ja ću na prvom sučeljavanju pitati sve kandidate prihvaćaju li Đogašov poziv na nesvađalačko zajedništvo s njim ili ga jasno i glasno odbijaju.

I tu postaje poražena mantra Zorana Đogaša da je on pomiritelj, a ja svađalica. On je samo brucoš u politici, pa to može ponavljati kao politička “tabula rasa”, po kojoj mu prve zadane odnose piše skriveni HDZ, a ne on sam. A na prvom pitanju u kojem će imati svoj “ja”, ako će ga ikad imati, nužno će se s nekim razići i postati – svađalica. Zoran Đogaš – svađalica, to će mu biti tada vrjedniji politički nazivnik od svih titula i znanstvenih projekata kojima se sada u naivnoj politici hvali. Jer s tezom da je Zoran Đogaš pomiritelj onih koji se politički uopće ne mogu i ne smiju s njime miriti, on je politička varalica. A porazno je za njega da je to svjesno pristao biti. On jest “smokvin list” svih HDZ-ovih obmanjivača i obmana. On je svjesno postao “smokvin list” cijelog HDZ-a jer ga je toliko prekrio u svojim promidžbenim materijalima da se ni najmanji znak HDZ-a ne vidi. To može prestati biti samo tako da na izbore izađe sam sa svojom listom. Dosljedno bez HDZ-a, uključujući i njihov novac za kampanju. Ako bi se ogradio od HDZ-a i prešao prag sa svojom nezavisnom listom, čak i ako bismo se u kampanji i “svađali” oko ideja i vizija Splita, nakon kampanje bismo mogli sjesti za stol, jer bismo i jedan i drugi bili oslobođeni stranke “dobrih veza”, predvodnice vertikale nereda u Splitu, županiji i državi. Od Banovine prije naše pobjede, pa do Markova trga danas.

A tko je u Hrvatskoj stvarna najveća svađalica, ali ne politička, nego strukturna, egzistencijalna, upravljačka? HDZ. HDZ je Hrvatsku posvađao na onu povlaštenu i onu nebitnu. HDZ je razorio čak i strateško zajedništvo svih hrvatskih građana krađom svih zasluga samo za sebe. HDZ je čak u ime vlastite promocije posvađao građane oko državnih praznika. HDZ je ukrao čak i sam pojam zajedništva, kaljajući ga time što ga je ugradio u svoj naziv. Naziv sudski osuđene političke stranke. Ta se stranka ne “svađa” s drugima u nadmetanju ideja, nego vara hrvatsku i splitsku javnost svojim političkim licima i naličjima samo radi nove rudne podjele plijena. Ta stranka je sudski dokazana politička varalica. Ta stranka, jer je posvađana s golemom većinom hrvatskih građana, pa se u Splitu ne usudi izaći na izbore s vlastitim kandidatom. I na kraju, da urnebes bude potpun, te se stranke sada srami čak i njezin nestranački kandidat Zoran Đogaš, pa se na svojim plakatima, koje vjerojatno financira sama stranka, s njom potpuno “posvađao” i izbrisao joj i spomen. I tako smo dobili kandidata i stranku koji najavljuju sveopće zajedništvo, a ne usude se zajedno napisati ni na predizbornom plakatu. Prvi i jedini koji se na ovako plitak način usude ismijavati splitske birače. A tebe?