PREMINULA SUPRUGA MARINA MILETIĆA: Usnula si voljema moja, čekaj me tamo

Bila je to duga i teška bolest, ali i dug i težak rastanak- – Umrla je Danijela Miletić, supruga Mostovog zastupnika Marina Miletića, o kojoj je često ispisivao najljepše riječi.

Da je otišla, i sam je objavio na Facebooku:

“Usnula si voljena moja

Izmolili smo valjda stotinu krunica Božjeg milosrđa u ova dva dana. Mazimo ju. Pjevamo joj pjesme. Posebno je voljela slušati Amorose – Yeshua. Moj je ljubljeni od svih najljepši, pored tisuća, pored tisuća.

Puštamo joj iznova i iznova. Marta, Lucija moja, brat moj pjevamo pored Danijele Božju pobjedu, Emanuel vraćamo se uvijek na Amorose i Yeshua. Plačemo i slavimo živoga Boga, Boga živih.

Sve je teže disala. Hropci u plućima. Plačemo svi, ali ne očajavamo. Mi smo kršćani. Vjerujemo u život vječni. U ruke sam joj stavio križ svetog Benedikta, Barbara Fujina ga poslala. U jednom trenutku kaže moj brat: pusti je brate, pusti ju Tati.

Poljubim ju u obraz, zagrlim ju i kažem: puštam te Onome koji te je stvorio i koji te je meni darovao. I druge sekunde Danijela kratko uzdahne i ispusti besmrtnu dušu našem nebeskom Ocu. Nevjerojatno.

Nevjerojatno.

Hvala Ti Bože na mojoj Danijeli. Hvala Ti na životu moje žene, ljubavi moje, srcu srca moga. Hvala ti na majci djece moje. Hvala ti na svemu što smo proživjeli. Hvala Ti Isuse što me učinila boljim čovjekom i kršćaninom.

Čekaj me Voljena moja.

Čekaj me u stanovima nebeskog Jeruzalema.

Čekaj me tamo gdje ću i ja doći kada i mene Krist Kralj pozove s lica ove Zemlje.

Čuvat ću nam djecu. I ostat ćemo vjerni Kristu Spasitelju. Drugog puta nema.

Čekaj me, Voljena moja”.

Danas je Miletić objavio kada će biti posljednji ispraćaj, a uz to je napisao:

Sprovod Danijeli će biti u utorak, 16h, novo groblje Kastav (glavnom cestom od Kastva prema Viškovu, nekih 2km od Šporove jame s desne strane). Sveta misa služit će se u crkvi Krista Kralja odmah poslije obreda sprovoda u 17h.

Sprovod: novo groblje Kastav, 16h

Misa: crkva Krista Kralja Matulji, 17h.

King’s daughter, 2Kor, 6, 18

Jučer mi je usnula moja žena. Ona s kojom sam 24 godine moga života. Ona koja je sa mnom dijelila dobro i loše, uspone i padove. Ona koja je bila moje sidrište, stup moga života. Ona koja mi je darovala djecu. Ona s kojom su mi dani bili protkani svakim smislom.

Napisao sam sinoć. Molili smo jako. Puštali Amorose, Božju pobjedu, Emanuel. Plakali i slavili Isusa. Plakali jer znamo da nam odlazi naša Danijela. Slavili jer znamo da odlazi u vječni smiraj, u stanove nebeskog Jeruzalema.

Nakon što je usnula – plakanje, molitva i potpuni mir koji se spustio na moje kćeri i na mene. Potpuni mir.

Uredili smo tijelo. Hillsong svira u pozadini. Mi potiho plačemo i pjevamo. Obukli našoj Danijeli majicu King’s daughter – kćer Kralja. Vidjela je Danijela tu majicu dok je mogla još govoriti na netu i htjela ju je. Koje li istine naših života: “Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.” Način na koji je nosila zloćudni tumor, taj teški križ je – nevjerojatan. 40 zračenja, 2 operacije, nekoliko ciklusa kemo. Teška muka. A moja Danijela – mirna u svoj boli. Nikada njurganje, nikada pitanja. Samo predanje. Ženo moja, stijeno moja, kakav primjer si mi dala. Kakvu životnu lekciju!

Obukli smo joj crnu haljinicu i njezine fensi tenisice. U rukama drži krunicu koju je toliko ljubila i nebrojeno ih mnogo u obitelji izmolila. Križ svetog Benedikta je s njom. Legli smo pored nje. Moje kćeri i ja. Molimo na koljenima. Zahvaljujemo Bogu na daru života. Zahvaljujemo Bogu na 45 godina života naše Danijele. Noć je prošla u miru. Legao sam pored tijela moje žene. Iz srca su mi tekli slapovi ljubavi. Sve je meni moja žena. Bože dragi kako ju volim. Nema riječi kojima bih mogao izreći što mi je značila.

Jutros nakon liječnika… Marta šminka majku. Suze lagano kapaju. Mir Kristov je nad mojim domom. Grlim kćeri. Molimo. Hillsong svira, slavimo Isusa.
Ljudi su čudna bića.

Žive ove živote kao da će živjeti stotine godina. A neće. Smrt dolazi. Svima. I nitko nezna kada je njegov čas. I jedino što mi trebamo ovdje na ovoj Zemlji je ljubiti Boga i svakog čovjeka. Činiti dobro svima, opraštati svakome. Svaki dan živjeti puninu istine. Kako li je lijepo prolaziti ovaj život uronjen u one vrednote koje ne ovise olujama, koje nisu podložne raspadljivosti svijeta.

Bog nas je stvorio. Njemu živimo. Njemu umiremo. Njemu idemo u stanove nebeskog Jeruzalema. Čekaj me gore, Voljena moja. Ja ću ovdje napraviti ono što Učitelj od mene traži, a onda se radujem onom danu kada će i mene pozvati naš Kralj u svoje stanove neba gdje ću ponovno biti u tvojoj blizini, Voljena moja.
Christus vincit, Christus regnat, Christus imperat”.