POLITIKA: Milivoj Pašiček – Tko je jamio jamio, a tko jami neka jami, ili lopovi s rukom na srcu

Piše: Milivoj Pašiček

Može li ova država još niže, barem kada je riječ o golom životu i egzistenciji ljudi, jer prestigle su nas mnoge istočne zemlje kojima smo se, neka mi bude dopušteno reći – i smijali. U Eurostatu procjenjuju da je stvarna potrošnja po stanovniku mjerena paritetom kupovne moći u Hrvatskoj u 2018. godini bila 37 posto ispod prosjeka EU-a, a s tim podatkom držimo pretposljednje mjesto na ljestvici s najnižom kupovnom moći među zemljama EU. Može li niže? Može!

Jer, dok se objavljuju fotografije žena i svojevrsna „potjernica“ zbog toga što su ukrale pelene, a ne objavljuju podaci niti fotografije svih onih domoljubnih grabežljivaca koji su jamili, pa i dalje jame, i to s lopovskom rukom na srce, dobro biti ne može. U ovoj zemlji gdje ima sve više jada, bijede, sirotinje, gladi… love se mali, a puštaju da kradu veliki. Da je ova država doista država, i to pravna država, pod hitno bi se na primjer riješilo kako je nestalo 17 milijuna u Virovitici, zbog čega se ugasio i jedan život.

Da je ova država pravna država ne bi se ministri pravili ludi kada bi ih pitali otkud im Mercedesi u dvorištu, otkud ima luksuzne kuće, vile i druge nekretnine, štale i pašnjaci… a da prije no što su uletjeli po partijskoj podobnosti u neku od uhljebničkih fotelja ni poštenih gaća na sebi nisu imali. Da je ova država pravna država ne bi se moglo dogoditi da se ministar bahato i javno hvali, prizivajući upomoć i samoga Boga, kako niti ne zna kolika mu je imovina, pa mu se može dopustiti da 11 godina ne upiše kuću u katastar, da štale pretvara u kuće… Ministar uprave koji ne mari za upravu i ne poštuje zakone Hrvatske.

Da je ova država pravna država mi bismo znali kako netko može steći imetak od cca devet milijuna u desetak godina u fotelji načelnika općine, kao i to kako može podići kredit na pet godina u visini milijun kuna i svakoga mjeseca za njega plaćati oko 2000 eura. Da je ova država pravna država ne bi ministar mogao ismijavati javnost izjavama da može dokazati kako je u štali, koja je postala kuća uredbom dok je bio načelnik, uzgajao kokoši, te da mu je najmilija vrsta kokoši – hrvatica.

Da je ova država pravna država u jednom bi se danu saznalo kako je novi mercedes zalutao u dvorište ministrice, a ne u moje. Otkrilo bi se tko je kome i zašto gradio roštilje od 300 kvadrata i kako je moguće da nečiji sinovi imaju hotele u 21. godini i dobivaju k tome još i poticaje za izgradnju bazena… Da je ova država pravna država ne bi se moglo dogoditi da je vikendica – čitaj vila – ministra državne imovine četiri puta vrednija od onog što piše u imovinskoj kartici, a i kuća u zagrebačkim Remetama bila bi prikazana u imovinskoj kartici… Da je ova država pravna država imala bi Zakon o porijeklu imovine, ali oni koji drže ruku na srcu, ti domoljubni grabežljivci neće taj zakon. Zna se i zašto.

Jer, da je ovo pravna država valjda bi neki političar već ušao u knjigu da je sankcioniran zbog utaje poreza ili nesrazmjera imovine i prihoda. No, u hrvatskoj povijesti toga nema, jer oni koji kradu s rukom na srcu i sude s rukom na srcu. Sve se na kraju vrti u krug u državnom sustavu koji je pokvaren do srži. Tako je priča o porijeklu imovine, kada je riječ o političarima, tek popunjavanje imovinske kartice. Zato i ne zvuči loše ideja jednog saborskog zastupnika, koji nema ruku na srcu, da se ozakoni ona Rojsova „tko je jamio jamio“, da se to stavi i u Ustav, pa da Hrvatska možda krene naprijed.